REX :: U fokusu http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/rss.html Lista vesti sr http://www.rex.b92.net/img/logo1.png REX :: U fokusu http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/rss.html Grčki bankrot je tu - šta će se destiti narednih dana http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5692/Gr%C4%8Dki+bankrot+je+tu+-+%C5%A1ta+%C4%87e+se+destiti+narednih+dana.html Stigao je dan koji vodi svjetsku ekonomiju na put u nepoznato: GRČKI BANKROT JE TU - Što će se desiti u narednim danima i hoće li to biti početak krajaEuropske Unije?

 

Poznati politički autor Tariq Ali pomno iz dana u dan prati situaciju u Grčkoj te je jučer rekao nešto vrlo zanimljivo - "Tsiprase, prestani se smijati, nisi na vjenčanju nego na sprovodu". Lijepo rečeno. Mada se nekome činilo trivijalno, ali grčki premijer Alexis Tsipras kao da tek u zadnji trenutak shvaća, ili prihvaća, ozbiljnost situacije.

Napaćeni grčki narod vidio je u njemu i njegovom ministru financija Varoufakisu potencijalne spasitelje, a sada strahuju od istih, strahuju da ih isti ne uvale u još veću tragediju koja se povećava iz dana.

Zadnje vijesti su već svima dobro poznate - u Grčkoj danas banke ne rade, a bankomati će isplatiti samo po 60 eura po korisniku (informacije govore kako su neki već sada doslovno prazni, novčanica više nema). Banke neće niti raditi najmanje do nedjelje kada je, hitno, najavljen referendum. Kako će ga uopće organizirati u tako kratkom roku, tek ćemo vidjeti, ali pitanje je još važnije - grčki narod će imati priliku reći što zapravo želi. Žele li popustiti pred Trojkom koja ih već godinama gura prema zemljama Trećeg svijeta ili im je draži kraj agonije, pa makar on bio i put u nepoznato.

Neki će reći da je lako s distance navijati za bankrot ili ponižavajući ostanak Grčke u eurozoni. Isti slabo shvaćaju da je distanca između "nas" i "njih" gotovo nikakva. Učestalo obilaženi kontejneri grada Zagreba i ostatka zemlje živi su svjedoci da je Grčka znatno bliže nego bismo si to voljeli priznati.

Puno toga oko grčke krize zapravo se i svodi na priznavanje i nepriznavanje. Približavamo se "Car je gol!" trenutku - sutra će po svemu sudeći doći i taj dan. Za sve one koji se tek sada uključuju spomenimo još jednom o čemu se točno radi.

Grčka je opako zadužena, a kada kažemo "Grčka" bilo bi jako licemjerno tu opaku zaduženost na neki način prišiti radnom grčkom narodu jer on je imao utjecaja na tu činjenicu koliko i hrvatski radni narod na hrvatsku također opaku zaduženost. Priče i mitovi o tzv. grčkoj "lijenosti" su samo to, priče i mitovi (vidi: Razbijanje mitova o "lijenim" Grcima). Što je grčki narod mogao? Birati između Nove Demokracije i PASOK-a? Dvije strane iste medalje, lijevog ili desnog centra iste katastrofe, jer zaduživale bi ih obje.

Dobro, reći će neki, zašto se nisu na vrijeme radikalizirali? Da, zašto nisu. Zašto nitko nije? Zašto mi nismo? Zašto Talijani nisu? Zašto Britanci nisu? Zašto Mongoli nisu? Zato jer smo kondicionirani da je jedina "normalna" politika ona za koju nam se kaže da je normalna, sve drugo je lijevi ili desni ekstremizam. Zato, ali i zato jer su ljudi po prirodi neskloni posezati za radikalnim rješenjima ako sustav, bar donekle, funkcionira i drži nas na, kakvom takvom, životu.

Dolazi li ta inercija sada na naplatu? Svakako, ali shvaćanje nečega prekasno nije lako. Kako biti radikalan kada Titanic već tone? Ne znaju ni Grci, ali se ne može reći da nisu pokušali. Kada su vidjeli da će ih "normalna" politika uništiti do te mjere da će im se zgaditi čak i ono teško preživljavanje koje se zove životom, poduzeli su nešto. Izabrali su početkom ove godine stranku SYRIZA koja se svojim programom predstavila kao znatno lijevija opcija od tradicionalne socijal-demokracije, odnosno lijevog centra.

Ne, SYRIZA nije militantna anti-kapitalistička sila koja bi možda bila idealniji lijek za ovu bolest koja je napala grčki narod, ali inercija ima svoje razine. Grci su danas spremni sudbinu dati u ruke eksperimentalnim ljevičarima koji su možda ipak, treba i to priznati, samo "salonski" ljevičari. Sutra, kada ih ovi razočaraju, biti će spremniji na još radikalnije poteze, a to će biti riskantno jer veća radikalizacija može odvesti i prema vrlo ružnim scenarijima (vidi: Komentar: Ako ne uspije Tsiprasov blef Grčkoj će ostati samo komunisti i fašisti).

Biti danas stanovnik Grčke je poprilično neugodna stvar. O scenarijima veće radikalizacije tamo danas nitko odveć ne razmišlja. Čovjek koji je u panici ni nije pretjerano sklon racionalnom razmišljanju. Tsipras je sinoć održao govor kojeg su neki nazvali iznimno važnim, neki iznimno nedovoljnim, a neki krajnje smiješnim.

Rekao je da je Grčka kolijevka demokracije i da je strašno da im EU, koja se kune u demokraciju, sada zabranjuje referendum, glas naroda. Naravno, EU ne zabranjuje stvarno Grčkoj referendum, ali ga potkopava izjavama da će obustaviti financiranje njihovog bankarskog sustava koji je posve ovisan.

Tsipras to tumači kao uvredu i koristi tu činjenicu da bi se žestio protiv Trojke. No, činjenica je da kreditor može sa svojim robom, pardon, dužnikom, gotovo što god hoće. Dakako, dužnik ima pravo na pobunu, tko li mu je smije zabraniti? Samo on sebi sam. Tsipras se ipak nije pobunio, on još igra na blef, čak i u zadnjim minutama, ali time čini jednu vrlo neugodnu stvar - referendumom na neki način kritičnu situaciju prebacuje na leđa grčkih građana. Zašto bi oni morali biti ti koje će donijeti konačnu odluku kada su je već jasno donijeli dajući njemu mandat?

Ključni stavovi predizborne kampanje se ne bi nikada smjeli gaziti, to demokraciju pretavara u travestiju. SYRIZA-i se još može oprostiti (ne bi se svi složili) činjenicu da su znatno ublažili svoju retoriku nakon dolaska na vlast - primjerice nitko više ne spominje izlazak iz NATO pakta i takve stvari - ali podilaženje mrskoj Trojci, odnosno kreditorima, mora ostati crvena linija jer to je glavna argumentacija iza svakog glasa kojeg je Tsipras u siječnju ove godine dobio.

Zašto sada nuditi referendum? Da bi narod sam sebe zafrknuo (da ne koristimo jednu težu riječ koja također počinje sa "za")? To nije trebao činiti - time izlaže cijeli grčki narod jednom tjednu traume, stresa i šoka u kojem će ih zastrašivati kao nikada do sada. Predsjednik Europske Komisije, Jean-Claude Juncker, prije nekoliko trenutaka je završio press konferenciju na kojoj je poručio kako se nada da će grčki narod na referendumu glasati "za Europu".

No, unatoč Junckerovom dodvoravanju (za vrijeme govora nekoliko puta je istaknuo koliko voli "plemeniti grčki narod") možda se većina neće niti obazirati, možda je za ključne EU lidere i Trojku Grčka zaista završena priča i sada kreće na "Plan B". Ili to ili i oni blefiraju, ali ako blefiraju onda blefiraju nevjerojatno sinkronizirano. Od njemačke kancelarke Angele Merkel do njenog ministra financija Wolfganga Schaeublea i finskog ministra financija Alexandera Stubba - svi govore isto: da je Tsiprasov govor duboko u noći sa subote na nedjelju zapravo sve objasnio i da se sada više ni nema o čemu pregovarati već kako se kreće na "Plan B", odnosno nastojanje ublažavanja udarca sutrašnjeg grčkog bankrota na tržišta.

Da, sutra je zadnji dan za Grčku - sutra bi Grčka trebala isplatiti MMF-u 1,6 milijardi eura dugovanja, a pošto tog novca nema morati će bankrotirati. Sve, izgleda, ide prema "protokolu". Trojka je tu neumoljiva - jedina šansa kojoj su Grčkoj dali je ta da Grčka vlastitom, iscrpljenom, narodu nametne nove brutalne mjere štednje. Jedino tako bi im dali odgodu, odnosno novu isplatu kojom bi krpali stare dugove. To bi za Tsiprasa bio automatski pad Vlade i on je to jasno naglasio ističući kako kreditori žele "smjenu režima" u Ateni (vidi: Nema više pregovora, Grčka kriza je upravo eskalirala: Lijevo krilo SYRIZA-e sprema se za bankrot i nacionalizaciju banaka, Tsipras ističe kako je MMF "kriminalno odgovoran" te navodi kako Trojka sada želi "smjenu režima" u Ateni).

Zar je Tsipras stvarno mislio da će mu MMF dati "još tjedan dana da vidimo što će narod reći"? Neće. Grčki narod će imati priliku reći što misli, no izgleda da će tu priliku dočekati u bankrotu.

Što se može desiti u Grčkoj sutra? Po isteku dana će bankrotirati. Možda je Tsipras zato i najavio referendum za nekoliko dana nakon. Naime, do tada će banke biti zatvorene i možda se u tom periodu prebaciti natrag na staru valutu, drahmu. Hoće li izlazak iz eurozone značiti i izlazak iz Europske Unije? I jedno i drugo je scenarij kojeg SYRIZA ne priželjkuje, ali je moguće. Hoće li biti panike na ulicama, političke nestabilnosti ili neke druge katastrofe? Vidjeti ćemo, čak i najupućeniji analitičari se slažu da slijedi "put u nepoznato".

Što se tiče ostatka EU, tzv. "Plan B" imati će za cilj utišati paniku, ali ona će se svejedno javiti uz mogućnost domino efekta. Na tri zemlje će se posebno gledati - Španjolsku, Portugal i Italiju. Naime, one će odmah nakon Grčke postati novi "kandidati" za isti scenarij. Sutra bi stoga mogao započeti početak kraja eurozone, a možda i Europske Unije, barem onakve kakvom je znamo. Možda nam budućnost donosi podjelu na južnu i sjevernu Europu, vidjeti ćemo.

Neki će možda s olakšanjem dočekati kraj sutrašnjeg dana, nadajući se da bi agoniji mogao biti kraj bez obzira kakav bio ishod. No, velika je vjerojatnost da prava agonija tek počinje, ali ne grčka, već europska i globalna.

 Autor: D. Marjanović

Izvor: Advance.hr

Originalni članak možete pročitati OVDE 

]]>
Tue, 30 Jun 2015 14:37:57 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5692/Gr%C4%8Dki+bankrot+je+tu+-+%C5%A1ta+%C4%87e+se+destiti+narednih+dana
Povijesna presuda američkog vrhovnog suda: istospolni brakovi legalizirani u svim saveznim državama SAD-a http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5680/Povijesna+presuda+ameri%C4%8Dkog+vrhovnog+suda%3A+istospolni+brakovi+legalizirani+u+svim+saveznim+dr%C5%BEavama+SAD-a.html Američki vrhovni sud jučer je donio povijesnu presudu u kojoj se ističe kako istospolni parovi imaju pravo na vjenčanje u svim saveznim državama SAD-a.

Ustanovljeno je kako Ustav garantira jednaka prava te kako pojedine savezne države ne mogu same zabraniti istospolne brakove, kao što je bio slučaj do sada. Ovom presudom istospolni brakovi postaju legalni u svih 50 američkih saveznih država.

"Ova presuda je pobjeda za Ameriku. Ova odluka potvrdila je ono što milijuni Amerikanaca već znaju u svojim srcima - kada se svi Amerikanci tretiraju jednako, svi smo zajedno još slobodniji", komentirao je presudu vrhovnog suda američki predsjednik Barack Obama.

Da bi se dodatno istaknula potpora aktualne administracije za prava LGBT osoba, Bijela kuća sinoć je bila obasjana duginim bojama. Prenosi hrvatski portal Advance

 Originalni članak možete pogledati OVDE

]]>
Sat, 27 Jun 2015 16:48:14 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5680/Povijesna+presuda+ameri%C4%8Dkog+vrhovnog+suda%3A+istospolni+brakovi+legalizirani+u+svim+saveznim+dr%C5%BEavama+SAD-a
Sedam metaka na prostorije Kosovo Sever portala http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5643/Sedam+metaka+na+prostorije+Kosovo+Sever+portala.html Noćas je na prostorije redakcije KoSSeva, u vreme kada se u njoj nije nalazio niko od zaposlenih, pucano iz vatrenog oružja sa najmanje sedam metaka. Oštećenja su vidljiva na prozorima, u jednoj od kancelarija, na balkonu i na fasadi.

 

Novinari su po dolasku u redakciju jutros i otkrili oštećenja. Uprkos prvobitnom saznanju da susedi iz okolnih zgrada i kuća nisu čuli ništa, nakon razgovora sa njima, jedan od suseda je i potvrdio da je čuo pucnjavu rano jutros - oko 3.30. Obavljen je policijski uviđaj, a događaj su do sada osudili UNS, Kancelarija za Kosovo i Metohiju, Privremen organ opštine Kosovska Mitrovica, kancelarija gradonačelnika, novinari. Od jutros stiže podrška od stotina čitalaca, kolega, saradnika, pojedinaca i institucija, uključujući i međunarodne organizacije i ambasade iz Prištine, a naše uredništvo i novinari su sve vreme na telefonskim linijama i primaju podršku, što je jedan od razloga zašto KoSSev prvi put do sada kasni u objavljivanju vesti. Ovim povodom, urednica portala Tatjana Lazarević se oglasila i saopštenjem koje prenosimo u celini:
"Jutros u 9.10 novinari portala KoSSev su, po dolasku na posao, na prozoru u jednoj od prostorija naše redakcije pronašli dve rupe od metaka, tri rupe od metaka iznad unutrašnjih vrata kancelarije naspram prozora, kao i jedno zrno, pretpostavlja se ispaljeno iz pištolja. Novinari su odmah kontaktirali Kosovsku policiju, nakon čega je na teren hitno izašla stanična istražna jedinica, zatim regionalna istražna jedinica Mitrovica Sever, kao i policijska patrola Mitrovica Sever. Tokom uviđaja policija je pronašla devet čaura na ulici, u blizini kancelarije portala KoSSev. Markirala je sedam mesta sa oštećenjima od metaka - dve rupe u prozoru i pet rupa na fasadi pored prozora i simsu od prozora, te markirala dva mesta u kancelariji na kojima su pronađena zrna. Nakon policijskog uviđaja, novinari su i dali izjave u policijskoj stanici Sever, a nakon policijskog uviđaja novinari KoSSeva su pronašli još dva traga od metaka na gelenderima jedne od terasa u našoj redakciji, zbog čega pretpostavljamo da je na redakciju KoSSev pucano sa više od sedam metaka, to jest - devet. Kancelarije portala KoSSev se nalaze na prvom spratu stambene zgrade, sa dve terase, više prozora, pored kojih se nalazi sporedna, ali veoma prometna ulica, u neposrednoj blizini glavne ulice. Naše prostorije nikada do sada nisu bile obezbeđivane, čak nemamo ni rešetke.

Kosovo Sever portal je lokalni medij iz Kosovske Mitrovice koji ima za cilj da tačno i pravovremeno informiše srpsku zajednicu na Severu Kosova o aktuelnim događajima, u okviru tzv. briselskog procesa koji se najneposrednije moguće odražava na život srpskog naroda na Severu. Međutim, on je za malo više od godinu dana koliko postoji, proširio čitalačku publiku na sve one u širem regionu i svetu koji prate kosovsku problematiku. Naša trenutna posećenost na mesečnom nivou jeste između 130 i 150 hiljada pojedinačnih IP adresa, samim tim čitalaca je mnogo više. Čitamo se u 145 zemalja.

Uređivačka politika našeg portala zasnovana je na jednostavnom pravilu da na KoSSevu nema cenzure, što podrazumeva da se ne sme vršiti selekcija izvora bilo po nacionalnoj, političkoj, ili ideološkoj orjentaciji. Za nas su svi izvori validni sve dok su kredibilni, a informacije do kojih dolazimo potpune, tačne, pravovremene i u najvećoj mogućoj meri objektivne, dok istovremeno jezik kojim pišemo vesti ne sme da sadrži bilo kakav govor mržnje. Sloboda govora na našem portalu se sa druge strane najbolje vidi po komentarima čitalaca, koji se objavljuju izvorno. To sve utiče da se naši sagovornici sa jedne strane i čitaoci sa druge - osećaju 'komotno' i spremno da sarađuju, da nas čitaju i da nam veruju.
Sa svim sagovornicima smo do sada imali profesionalnu saradnju i vrlo otvoren kanal komunikacije, čak i onda kada tekstovi koje smo objavljivali nisu bili na listi njihovih omiljenih naslova. Međusobno negujemo uzajamno profesionalno poštovanje, tako da u ovom delu ne mogu da spekulišem o bilo kakvom mogućem motivu za jutrošnji incident.

Naglašavam da se korporativno i individualno svi osećamo delom zajednice Severne Kosovske Mitrovice i da se u maloj sredini većina građana međusobno poznaje, te da uživamo puno poverenje i poštovanje svojih sugrađana. Utoliko mi je još teže da spekulišem o mogućem motivu za ovaj incident.

Želim da se zahvalim svim partnerima, kolegama, čitaocima i institucijama koji od jutros zovu i pružaju nam podršku. Zbog velikog broja poziva, poruka i razgovora se ne mogu pojedinačno svakom od njih zahvaliti. Vaša podrška je naš vetar u jedra i nada da, uprkos izazovima, zajednica zna da prepozna i osudi negativne trendove među nama. Pohvaljujem i izuzetno brzu i profesionalnu reakciju Kosovske policije, iako, shodno dosadašnjoj praksi, bila bih više nego prijatno iznenađena da se počinilac i otkrije.

Kosovo Sever portal će i dalje nastaviti sa svojim požrtvovanim radom na informisanju građana, ali i šireg regiona o srpskoj zajednici na Severu Kosova.

Piše portal Kosovo Sever
Originalni članak možete naći na ovom linku.

 

]]>
Mon, 15 Jun 2015 14:06:01 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5643/Sedam+metaka+na+prostorije+Kosovo+Sever+portala
Komentar : Ako ne uspije Tsiprasov blef Grčkoj će ostati samo komunisti i fašisti http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5629/+Komentar+%3A+Ako+ne+uspije+Tsiprasov+blef+Gr%C4%8Dkoj+%C4%87e+ostati+samo+komunisti+i+fa%C5%A1isti.html Vladu vodi ljevičarska stranka SYRIZA, inače SYRIZA je kratica za "Koalicija Radikalne Ljevice". Ipak, za sada još uvijek nismo vidjeli puno toga "radikalnog" kada je riječ o aktualnoj drami u kojoj Grčka pleše na rubu bankrota. Vođa ljevičarske stranke, grčki premijer Alexis Tsipras, redovno sastanči s EU liderima, povremeno sve skupa telefonski komentira s ruskim predsjednikom Putinom, zalaže se za odgode, kompromise, dijalog, dogovor... Drugim riječima, sve osim radikalnog rješenja.

 

*Radikalno rješenje za Grčku*

Koje bi uopće bilo radikalno rješenje za Grčku? Nije ga teško zamisliti,
sama SYRIZA voljela je o istom pričati u svojoj fazi prije dolaska na
vlast, no, sada je situacija očito malo drugačija. Lako je pričati i
teoretizirati o fiktivnim scenarijima, no u trenutku vlasti, u trenutku
mogućnosti donošenja odluka, posljedice tih potencijalnih odluka ponovno
se razmatraju i od njih se često odustaje.

Radikalno rješenje za Grčku bi, vjerojatno, bilo izlazak iz eurozone,
izlazak iz EU-a, odbacivanje vanjskih dugova, izlazak iz kompletnog
euroatlantskog projekta, dakle uključujući i NATO pakt, itd. Što onda?
Za grčke anarhiste vjerojatno anarhija zvuči dobro. Grčki komunisti pak
također vide takav radikalan scenarij kao početak izgradnje jednog novog
sustava, tako barem godinama tvrde iz KKE-a.

Pametna je izreka da ljudi danas puno lakše mogu zamisliti kraj svijeta
nego kraj kapitalizma. Transformacija društva iz
izrabljivačko-kapitalističkog u moderno socijalističko (/s naglaskom na
"moderno", a ne nekakve staljinističke eksperimente iz prošlog
stoljeća/) ne mora biti toliko nezamisliva, štoviše, početak može biti
izgrađen na način da država počinje poticati radničko samoupravne
kooperative koje bi već u samom početku dale osnovu na kojoj se može
započeti jedan otklon od trenutačno dominantne ekonomske doktrine.

U Grčkoj su ove ideje itekako izvedive jer je narod do sada već
poprilično traumatiziran godinama krize, mjera štednje i neizvjesnosti.
Štoviše, sama činjenica da je SYRIZA uspjela osvojiti parlamentarne
izbore u siječnju ove godine je potvrda da se grčki narod nalazi u,
možemo je tako nazvati, "eksperimentalnoj" fazi, odnosno spremni su
probati nešto drugačije jer su uvidjeli kako od stare dvostranačke
paradigme (/u grčkom slučaju govorimo o lijevom centru, stranci PASOK, i
desnom centru, stranci Nova Demokracija/) mogu očekivati samo još veću
dozu jada i bijede.

SYRIZA se pojavila na grčkoj sceni u povijesnom trenutku, odnosno
povijesni trenutak je SYRIZA-u postavio na grčku scenu. Pobjeda u
siječnju ove godine bila je stoga također povijesni trenutak, ali i
povijesna prilika. SYRIZA je uzela vlast tvrdeći da će se boriti ne samo
za Grčku, već i za sve potlačene ljude Europe. Ima priliku to učiniti,
ali čini to vrlo rijetko.

SYRIZA očito ne voli zamišljati razvoj situacije odveć radikalno ili
drastično, no alternativa tada vodi u potpuno razvodnjavanje njihovih
stavova i političkih ideala - od potencijalnog demokratskog socijalizma
pasti će na grane socijal-demokracije. Gledajući njihove prijedloge,
koji se svode samo na kompromise s do jučer deklariranim glavnim
neprijateljem (/Trojkom/), teško je ne uočiti naglo ublažavanje retorike.

*Koketiranje sa socijal-demokracijom*

Tsipras i SYRIZA mogu to učiniti i dalje se nazivati "lijevom" strankom,
kao što to čine tolike stranke diljem Europe. U današnjoj čudnoj
europskoj politici biti "ljevičar" može čak značiti i zagovaranje
uvođenja mjera štednje radnicima (!). Dakako, postoji logično
objašnjenje, a ono je već svima jasno - ne govorimo o ljevičarima i
desničarima, to su nazivi koje si oni daju sami.

Glavna podjela današnje politike u Europi, ili možda agenda te politike,
je zagovaranje ili protivljenje ekonomskoj deregulaciji. Drugim
riječima, dominantna politika je ona koja zagovara mjere štednje,
reforme, rezove, sve s ciljem davanja veće snage i prostora djelovanja
tržištu, a što manje državi i drugim "regulatorima".

U tom procesu radnici svakodnevno gube čak i zadnje tragove nekadašnje
relativno velike socijalne sigurnosti te bivaju prepušteni na milost i
nemilost slobodnog tržišta. Neki tvrde da je to dobro, da se time
"lijene" tjera da rade. No, nije problem nužno u tome, problem je da
posla jednostavno nema za svih, a i biti će ga sve manje i manje.

*Netko vidi revizionizam, a netko petoljetke*

SYRIZA dakako nije stranka koja će se tek tako predati dominantnim
silama, ali proces u koji su se upleli je loš. Naime, svim svojim trudom
kao da žele grčkom narodu pokazati da je mrska Trojka (/sinonim za grčke
međunarodne kreditore/) ipak u pravu, kao da su mjere štednje ipak nužne
i kao da grčki narod, obični ljudi, imaju obvezu vraćati dugove stvorene
od strane prethodnih korumpiranih vlasti.

Nadajmo se da SYRIZA neće na kraju ipak izaći pred narod s takvim
izjavama, ali svaki put kada Tsipras traži kompromis znajući da ga neće
dobiti, korak smo bliže takvom scenariju.

Dakako, neki tvrde kako je sve ovo zapravo briljantan plan Alexisa
Tsiprasa, da će on uspjeti nadmudriti nenadmudrive i da će grčki narod
na kraju izaći kao pobjednik. To zvuči lijepo, ali možda uz preveliku
dozu optimizma.

Naravno, s druge strane spektra postoji strah da SYRIZA jest
"radikalna", da imaju nekakav komunistički "petoljetka" mentalitet od
kojeg neće odustati. Možda to tako zaista i izgleda pro-Trojka akterima,
primjerice političkom analitičaru Takisu Michasu koji je objavio poveći
osvrt za list The Wall Street Journal u kojem piše: "Kreditori smatraju
da je SYRIZA još samo jedna ekscentrična ljevičarska stranka. Nadaju se
da će s vremenom, strpljenjem i pravom dozom podbadanja od strane
predsjednika EU Komisije Jeana-Claudea Junckera, SYRIZA u konačnici
prigrliti slobodno tržište, globalizaciju i konkurentnost. Oni očekuju
da će se desiti još jedan Luiz Inácio Lula da Silva - bivši predsjednik
Brazila koji je napustio ekstremne ljevičarske stavove te po dolasku na
vlast pokrenuo veliki ekonomski rast".

U svom osvrtu također ističe i kako su za aktiviste SYRIZA-e "otvorena
tržišta anatema, kao i koncept konkurentnosti, produktivnosti i
outsourcinga".

*Nakon isteka blefova*

Kada promatramo ovaj opis možemo reći kako je to ona SYRIZA koje se
europska vladajuća elita bojala prije njihovog dolaska na vlast. No, da
li je ta ista SYRIZA na vlasti u Ateni ili se u trenutku preuzimanja
vladajuće funkcije desio jedan veliki interni stranački revizionizam?
Teško je reći, jer ova "pokeraška partija" koju s kreditorima igra
Tsipras još nije gotova, ali sve što on čini ne izgleda pretjerano
radikalno.

Očito je kako sada blefiraju obje strane, jer niti EU želi izlazak Grčke
iz eurozone, niti Tsipras želi izlazak iz eurozone. Nikome se ne ulazi u
neprovjerene i nepredvidljive vode, drugim riječima - nitko u ovoj
partiji nije pretjerano radikalan.

Ipak, pitanje više nije samo tko će pobijediti u toj detekciji blefova,
već koliko će ova dramatična partija trajati? Naime, kako vrijeme
prolazi SYRIZA se sve više i više predstavlja kao Vlada koja će "uspjeti
ili propasti", odnosno probati će se izboriti za dobru stvar, ali ako ne
uspiju spremni su na vlastiti pad. Tada bi se desili turbulentni
prijevremeni izbori. I kome da grčki narod onda da svoj glas? Kao još
neprovjerene opcije ostati će im, koliko god to sirovo zvučalo, samo
komunisti (KKE) i fašisti (Zlatna Zora).

 

Za portal Advance piše D. Marjanović

Originalni članak možete pronaći na ovom linku .  

]]>
Tue, 9 Jun 2015 12:29:15 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5629/+Komentar+%3A+Ako+ne+uspije+Tsiprasov+blef+Gr%C4%8Dkoj+%C4%87e+ostati+samo+komunisti+i+fa%C5%A1isti
Borba za pravedniji obrazovni sustav koji ne pogoduje primarno bogatima: Ponovno izbili žestoki sukobi između studenata i policije u Čileu http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5608/Borba+za+pravedniji+obrazovni+sustav+koji+ne+pogoduje+primarno+bogatima%3A+Ponovno+izbili+%C5%BEestoki+sukobi+izme%C4%91u+studenata+i+policije+u+%C4%8Cileu.html Interventna policija u Čileu sukobila se sinoć sa stotinama studenata koji su izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv vladine politike prema obrazovanju.

 

U sukobima u glavnom gradu policija je prosvjednike napala suzavcem i vodenim topovima, dok su oni uzvratili kamenjem i molotovljevim koktelima. Studenti tvrde kako je obrazovni sustav preskup te kako pogoduje samo bogatima.

Nakon sukoba s policijom mnogi prosvjednici došli su pred zgradu ministarstva obrazovanja, ali i ispred sjedišta državne televizije. Jedna od liderica studentskih prosvjeda, Claudia Arevalo, istaknula je: "Još smo poprilično daleko od ostvarenja svojih snova. Reforme koje se nude su iznimno neadekvatne". Podsjetimo, prosvjedi za pravednije obrazovanje u Čileu traju već nekoliko godina i često dolazi do sukoba s policijom.

Piše portal Advance

Originalni članak sa video snimkom možete pročitati ovde
 

]]>
Fri, 29 May 2015 13:54:00 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5608/Borba+za+pravedniji+obrazovni+sustav+koji+ne+pogoduje+primarno+bogatima%3A+Ponovno+izbili+%C5%BEestoki+sukobi+izme%C4%91u+studenata+i+policije+u+%C4%8Cileu
ID pogubila 400 ljudi u Palmiri http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5603/ID+pogubila+400+ljudi+u+Palmiri.html Pripadnici Islamske države ubili su najmanje 400 ljudi, većinom žena i dece, u drevnom sirijskom gradu Palmiri, objavila je sirijska državna televizija.

 

Opozicioni aktivisti tvrde na društvenim mrežama da se stotine tela mogu videti na ulicama grada, od kada su ga u sredu zauzeli ekstremisti, preneo je Rojters.

Ozloglašeni džihadisti koji su osnivali kalifat prošle godine na teritoriji Iraka i Sirije, prokrčili su put u Palmiru pešice, posle prodora na severu grada. Palmira se nalazi na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine i predstavlja pravu oazu sa ruševinama iz antičkog doba.

Strahuje se da će istorijske znamenitosti ovog drevnog grada biti uništene poput onih u Iraku. Posle zauzimanja Palmire pod kontrolom Islamske države nalazi se više od 50 odsto sirijske teritorije.

Događaji u Palmiri izazvali su oštre reakcije javnosti, a Unesko je saopštio da bi uništenje ovog grada bio "ogroman gubitak za čovečanstvo".

]]>
Mon, 25 May 2015 13:55:03 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5603/ID+pogubila+400+ljudi+u+Palmiri
Jevanđelje diletantizma http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5601/Jevan%C4%91elje+diletantizma.html "Viši sud u Beogradu rehabilitovao je komandanta Kraljevske vojske u otadžbini generala Dragoljuba Dražu Mihailovića, nakon čega se prolomio veliki aplauz u sudnici”, tako glasi najsvežija vest kojom se, kao što se ukucava ekser u mrtvački sanduk, udara sedmi pečat bajatoj, usirenoj našoj stvarnosti. Vampiri su pred vratima! Piše: Zlatko Paković

Savremeno srpsko javno mnjenje nastaje, dakle, po isteku roka trajanja, kao plesan, kao buđ, i polako ali sigurno razjeda svaki detalj istine i života oko sebe. To i takvo džangrizavo i svaštojedno javno mnjenje aplaudira posle donošenja stravične presude o rehabilitaciji čoveka krivog, po svojoj komandnoj odgovornosti, za smrt hiljada i hiljada nevino pobijenih ljudi, među kojima su i hiljade žena i dece, i taj zborni i zboraški, plesnjivi rukopljesak zbori sada da je časno za otadžbinu ubijati nevine, sarađivati sa okupatorom, boriti se protiv istinskih oslobodilaca zemlje i društva, i sve to, uprkos svemu, nazvati pravednim. Javno mnjenje je pokvareno. To je njegova definicija.
Srbija danas aplaudira svojoj najvećoj gluposti i nesreći, i ta provala gromopucatelnog, neobuzdanog pljeska u sudnici, finale je dvadesetpetogodišnje smrtonosne srpske simfonije, u kojoj su gudili, guslali i naricali najugledniji akademici, sveštenici i političari. Javno mnjenje mrzi istinu. To mu je, takođe, definicija.
Sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, jevanđelje je diletantizma. Termin "jevanđelje diletantizma" pripada Fridrihu Engelsu, a sramota nama, građanima Srbije.
Red je da se barem kaže šta se ovom rehabilitacijom i načinom ove rehabilitacije uvodi u naše društvo kao vrednost, i čega se ono, sada već pravnim aktom, tačnije pravnim paktom, na duge staze odriče? Zašto je, naime, ovde reč o opojnom jevanđelju opasnog diletantizma?
Najpre, sudskim postupkom koji preispituje valjanost drugog sudskog postupka a utvrdi, eventualno, njegovu pravnu manjkavost, ovde se proglašava nevinim onaj ko je u tom postupku osuđen, a protiv kojeg postoje nepobitni dokazi za zločine za koje je odgovoran! Kakav nonsens! Ali, nonsens ovde dobija legalitet. Nonsens je, dakle, temelj pravnog postupka i poželjnog društvenog ponašanja. Tome s ponosom aplaudira javno mnjenje.
Rehabilitacijom Mihailovića negira se herojska požrtvovanost stotina hiljada boraca partizanskog narodnooslobodilačkog pokreta. Deca više neće imati odakle da saznaju da je ova oružana sila, pod rukovodstvom Josipa Broza Tita, bila četvrti član, dakle četvrti član, Antifašističke svetske koalicije, ispred jedne Francuske.
Ova odluka današnjeg javnog mnjenja i njegovog izlapelog suda, svojim će zadahom okužiti srpsko školstvo kao da ga kadi, i trnuti pamet deci sve do sedmog kolena, kao da ovde nikada nije mislio i pevao jedan Jovan Jovanović Zmaj, dečji pesnik svetskog glasa, koji je dično rekao: "Lepši je pogreb kad ideali sahranjuju svog čoveka nego kad čovek sahranjuje svoje ideale." Danas su, trudom neznalica i podrepaša, ukopani ideali generacija srpskih boraca za slobodu, od Dositeja Obradovića, Mateje Nenadovića i Bože Grujovića, od Svetozara Markovića, Dragiše Lapčevića i Dimitrija Tucovića do Ive Lole Ribara, Branka Ćopića i Oskara Daviča.
Rehabilitacijom Mihailovića negira se belodana činjenica da je Jugoslavija, izuzev SSSR-a, jedina zemlja u Evropi koja je sebe oslobodila od nacističkog okupatora svojim oružanim snagama. Trupe SSSR-a odigrale su veoma važnu, herojsku ulogu i na našem tlu, i ubrzale oslobođenje, ali ga nisu donele našoj zemlji, kao što ga jesu donele čitavoj Evropi. Bez Crvene armije ne bi bilo Evrope slobodne od nacizma i fašizma.
Rehabilitacijom Mihailovića negira se činjenica da je on sa svojim pristašama, od 12. septembra 1944. godine otpadnik i begunac. Dakle, ovaj vođa Kraljevske vojske, oglušio se o jasnu i razgovetnu, razboritu komandu svog kralja, kralja Petra Drugog Karađorđevića, koji je, preko Radio Londona, u svojstvu vrhovnog komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, naredio svim pripadnicima tih trupa da se stave pod komandu Josipa Broza Tita. Draža Mihailović izdao je ne samo otadžbinu nego i kralja. Monarhistički duh našeg javnog mnjenja za to mu, eto, vraća pravo građanske časti. Glupost je mrakobesna sila.
Rehabilitacijom Mihailovića negira se činjenica da su se njegove trupe borile s nemačkim okupatorom protiv oslobodilaca Beograda u oktobru 1944. godine, kao i činjenica da je dobar deo ljudstva iz četničkih trupa napustio zemlju zajedno sa okupatorom i hrvatskim i bosanskim ustašama. Toj i takvoj družini aplaudira naše javno mnjenje kad aplaudira rehabilitaciji svog Čiče.
Rehabilitacijom Mihailovića, poručuje se da nema tog zločina kojem se ne bi moglo pripisati opravdanje i odati aplauz. Najzad, poručuje se da mišljenje i činjenice, ovde i sada, ne znače ama baš ništa. Ali, to ništa je ništeće. Ono stvarnost i živote pretvara ni u šta. Nad tom pretvorbom, nad tom tranzicijom, danas se prolama aplauz. Tamna je noć. Kome četnici nisu odsekli uši, nek čuje!

Za novine Danas Zlatko Paković 

Izvorni članak možete pročitati ovde

]]>
Wed, 20 May 2015 16:32:15 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5601/Jevan%C4%91elje+diletantizma
Uspomena na milijune sovjetskih vojnika koji su dali život u lomljenju naizgled nezaustavljive nacističke Njemačke i zašto današnja slobodna Europa ne smije zaboraviti tko ju je spasio od mraka http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5582/Uspomena+na+milijune+sovjetskih+vojnika+koji+su+dali+%C5%BEivot+u+lomljenju+naizgled+nezaustavljive+nacisti%C4%8Dke+Njema%C4%8Dke+i+za%C5%A1to+dana%C5%A1nja+slobodna+Europa+ne+smije+zaboraviti+tko+ju+je+spasio+od+mraka.html Tijekom današnjeg dana u Moskvi je održana velika vojna parada povodom 70. obljetnice pobjede nad nacističkim snagama u Drugom svjetskom ratu. piše: D. Marjanović

 

Tijekom današnjeg dana u Moskvi je održana velika vojna parada povodom 70. obljetnice pobjede nad nacističkim snagama u Drugom svjetskom ratu.

Nacistička Njemačka je kapitulirala uvelike zahvaljujući porazu na Istočnoj fronti, odnosno na prostoru tadašnjeg SSSR-a. Bio je to rat čiju nam je magnitudu i dan danas iznimno teško shvatiti, unatoč činjenici da smo od Drugog svjetskog rata imali brojne manje i veće ratove, a neki od naročito ubojitih ratova vode se i danas.

Drugi svjetski rat trajao je od 1939. do 1945. Najveći rat današnjice je rat u Siriji koji je u fokusu vanjskopolitičkih zbivanja. U Sirijskom ratu od 2011. do danas ubijeno je preko 200,000 ljudi. Riječ je o iznimno brutalnom ratu i to nitko ne može poreći. No, mada je svaka smrt tragedija, zanimljivo je osvrnuti se na šturu brojku da bismo dobili dojam što je zapravo bio Drugi svjetski rat.

U sličnom vremenskom periodu od nekoliko godina u Drugom svjetskom ratu poginulo je, ovisno o procjenama, između 50 i 80 milijuna ljudi. To su gotovo nezamislivi ljudski gubici.

Ljudi su ginuli diljem svijeta, no negdje se ipak ginulo znatno više. Taj Istočni front kojeg spominjemo, prostor na kojem je moćna i naizgled nezaustavljiva njemačka vojska polomila zube, bio je pravi pakao na zemlji.

Sovjetski Savez dao je najveći doprinos borbi protiv fašizma, bez imalo dvojbe. Izgubili su između 25 i 30 milijuna ljudi (uključujući rat i popratne pojave kao što su glad i bolest). U usporedbi, Britanija i SAD, Zapadne sile koje vole povijest krojiti na način da one ispadnu glavne sile koje su zaustavile nacističku Njemačku, izgubile su svako po otprilike 450 tisuća ljudi - i to su strašni gubici, no neusporedivo manji s desecima milijuna ubijenih Sovjeta.

Drugi svjetski rat gutao je ljude. Na prostoru Kine nestalo je u tih par godina između 15 i 20 milijuna ljudi. Po postotku izgubljene populacije u samom vrhu su, osim SSSSR-a (oko 13%), Poljska, u kojoj je nestalo oko 16% populacije, ali i ondašnja Jugoslavija na čijem je prostoru poginulo između 1 i 1,7 milijuna ljudi, odnosno između 7 i 11% ukupne populacije Jugoslavije.

No, sovjetski gubici su daleko najveći. Oko 10 milijuna sovjetskih vojnika dalo je svoj život za borbu protiv nacizma. Na prostoru SSSR-a vodila se i najveća bitka u Drugom svjetskom ratu, ali ujedno i najveća bitka u cijeloj ljudskoj povijesti - bitka za grad Staljingrad, današnji Volgograd. Samo u toj jednoj bitci ubijeno je oko milijun ljudi.

Bitka za Staljingrad bila je jedna od odlučujućih, jedna od onih koja će okrenuti tijek ratovanja. U nezamislivim uvjetima sovjetska vojska uspjela je tamo zaustaviti agresora te krenuti u ofenzivu. U konačnici su ušli i u Berlin, Hitler je počinuo samoubojstvo, a Njemačka je kapitulirala.

No, odmah nakon Drugog svjetskog rata krenuo je Hladni rat, odnosno veliko rivalstvo između SSSR-a i SAD-a. Isto je tek naizgled prestalo raspadom SSSR-a početkom 90-ih. Danas vidimo kako je Hladni rat još uvijek ovdje - odnosi između Rusije i SAD-a na najnižim su razinama otkako se raspao SSSR.

Rusiju, koja je danas višestranačka kapitalistička zemlja i kao takva ima malo veze s ondašnjim socijalističkim SSSR-om, se na Zapadu sada smatra najvećim rivalom i geopolitičkim neprijateljem. Teško da će se te tenzije smanjiti u vremenima koja dolaze, štoviše, za očekivati je da će tenzije biti sve veće i veće jer nije ovdje stvar samo Ukrajine ili Sirije (zemalja koje su na svojim leđima osjetile što znači biti u fokusu ovog velikog rivalstva) - da se današnji sukobi i završe nekakvim diplomatskim i političkim rješenjem, ovo rivalstvo će nastaviti, negdje, možda u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, možda i na Balkanu (što je, nažalost, sve izvjesnije).

Zbog tog rivalstva se, nažalost, umanjuje povijesna zasluga sovjetske vojske koja je - složiti će se povjesničari iz cijelog spektra - ipak spasila Europu od fašizma i nacizma. Ta sovjetska vojska uvelike je omogućila da danas imamo Europu kakvu imamo - nije savršena, ali je kudikamo bolja nego pod nacističkim anti-ljudskim režimom.

Da li je na snazi povijesni revizionizam? Itekako, čak i onda kada se odvija u "tihom" obliku - počevši od hollywoodskih filmova koji američku vojsku prikazuju osloboditeljima Europe od nacizma. Da ne bi bilo zabune, nitko ne poriče zasluge i žrtve američkog vojnika koji je uvelike pridonio padu zloglasnog Trećeg rajha, no važnost mora biti određena na temelju povijesnih činjenica.

Zapravo, cijela priča oko toga koja je vojska bila važnija u slomu nacizma je pogrešna. Da, mora se znati da je nacizam slomljen na prostoru Istočnog fronta i mora se znati da je sovjetski danak slobodi Europe bio daleko najveći. No, savezništvo iz Drugog svjetskog rata moralo bi prije svega biti pozitivna točka na koju se treba stalno vraćati, naročito u današnje vrijeme rastućih tenzija.

Saveznici u Drugom svjetskom ratu ostavili su po strani svoje različitosti kako bi se zajedno borili protiv puno većeg zla i opasnosti koja prijeti svima. Kapitalistička Amerika i socijalistički Sovjetski Savez bili su tada saveznici i svijet nije morao brinuti oko Hladnog rata. Ako su tada, ideološki oprečne zemlje, mogle stajati rame uz rame, zašto to danas nisu u stanju učiniti Rusija i SAD, sada kada su njihove razlike daleko manje?

Možda će ponovno biti potrebna veća opasnost, a ona se zapravo već stvara u obliku novog fašističkog pokreta, no ovaj put je riječ o islamofašizmu, odnosnu terorističkim pokretima kao što je ISIL. Možda napokon SAD i Rusija shvate da moraju ponovno djelovati zajedno. Zapravo, da budemo točni, to danas treba primarno shvatiti SAD jer Rusija na ovo zajedništvo već i poziva.

Povijesni revizionizam koji proizlazi iz tenzije na relaciji Washington-Moskva uništava uspomenu na sovjetskog vojnika koji je svojom žrtvom spasio Europu od nacizma. Da, bilo je tu jako puno zločina na svim stranama i nitko ne tvrdi da je ta sovjetska vojska, Crvena Armija, bila bezgrešna, daleko od toga, no konačni rezultat je onaj kojeg se danas prisjećamo, a to je poraz nacifašizma u Europi.

Izvještavanje o današnjoj paradi na Crvenom trgu, nazivajući je "Putinovom paradom" ili "ruskim pokazivanjem mišića", također je pogrešno - da, parada jest pokazivanje mišića ruske vojske, ali to nije i ne bi nikada smjelo postati poanta. 9 svibanj je Dan pobjede i dan sjećanja na one koji su tu pobjedu omogućili, a ni današnja ruska politika ni Vladimir Putin s time nemaju nikakve veze.

Treba reći i ovo - današnji dan nije dan sjećanja na ruskog vojnika već na sovjetskog vojnika. Za neke je to jedna te ista stvar, ali ipak nije. Europa će trebati, kao dužnost prema vlastitoj povijesti i današnjoj slobodi, prihvatiti činjenicu da je sovjetska vojska zaustavila nacističku Njemačku, to je jednostavno tako. Danas je Dan pobjede, dan kada bi se te važne činjenice trebali prisjetiti svi, naročito oni koji shvaćaju koliko je dubok mrak nacizma, a taj mrak Europi prijeti i danas, budi se posvuda, što je još jedan razlog da se prisjetimo koliko je krvi moralo biti proliveno da ga se zaustavi prije 70 godina. Dopustiti da se to ponovni? Nikada. Fašizam i sve njegove izvedenice treba prozivati, zaustavljati i kočiti prije nego ponovno uzmu maha. To bi trebala biti dužnost svakog Europljana koji vrednuje slobodu, ali isti mora znati i to kako je ta sloboda izborena. Krvavo, neizrecivo krvavo.

]]>
Mon, 11 May 2015 16:59:56 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5582/Uspomena+na+milijune+sovjetskih+vojnika+koji+su+dali+%C5%BEivot+u+lomljenju+naizgled+nezaustavljive+nacisti%C4%8Dke+Njema%C4%8Dke+i+za%C5%A1to+dana%C5%A1nja+slobodna+Europa+ne+smije+zaboraviti+tko+ju+je+spasio+od+mraka
Njemački predsjednik Gauck sugerirao kako bi Berlin trebao Grčkoj platiti odštetu za Drugi svjetski rat, Atena oduševljena stavom http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5573/Njema%C4%8Dki+predsjednik+Gauck+sugerirao+kako+bi+Berlin+trebao+Gr%C4%8Dkoj+platiti+od%C5%A1tetu+za+Drugi+svjetski+rat%2C+Atena+odu%C5%A1evljena+stavom.html Njemački predsjednik Joachim Gauck sugerirao je kako bi Njemačka trebala Grčkoj platiti odštetu za zločine i razaranje prouzrokovano za vrijeme nacističke okupacije Grčke u vrijeme Drugog svjetskog rata... Preuzeto sa Advance.hr

 

Njemački predsjednik Joachim Gauck sugerirao je kako bi Njemačka trebala Grčkoj platiti odštetu za zločine i razaranje prouzrokovano za vrijeme nacističke okupacije Grčke u vrijeme Drugog svjetskog rata. Atena je odmah pozdravila ovaj stav - "Ovaj potez pridonosi zalječenju rana iz povijesti", istaknuo je grčki zamjenik ministra obrane, Kostas Isihos.

Podsjetimo što je Gauck izjavio - "Mi nismo samo ljudi koji žive u ovom vremenu, mi smo također potomci onih koji su ostavili trag razaranja u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata - uključujući u Grčkoj, kao i na drugim mjestima, o čemu smo sramotno znali premalo predugo vremena", rekao je Gauck u razgovoru za njemački list Suddeutsche Zeitung. "Za zemlju koja je svjesna svoje povijesti, kao što je naša, ispravna je stvar razmotriti mogućnosti ratne reparacije", zaključio je njemački predsjednik.

No, njemačka kancelarka Angela Merkel, čija je funkcija u Njemačkoj daleko važniji, nije za sada izrazila ovakve stavove. Novac od potencijalne odštete Grčkoj, koja se nalazi ponovno na rubu bankrota, itekako bi dobro došao.

]]>
Wed, 6 May 2015 11:33:31 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5573/Njema%C4%8Dki+predsjednik+Gauck+sugerirao+kako+bi+Berlin+trebao+Gr%C4%8Dkoj+platiti+od%C5%A1tetu+za+Drugi+svjetski+rat%2C+Atena+odu%C5%A1evljena+stavom
Makedonija:Voz usmrtio 14 migranata http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5570/Makedonija%3AVoz+usmrtio+14+migranata.html Skoplje -- Voz na relaciji Đevđelija-Beograd usmrtio je najmanje 14 migranata u Makedoniji. Strahuje se da je broj stradalih veći.

 

Mašinovođa nije imao uslova da ukoči, saopštilo je makedonsko tužilaštvo.

Nesreća se dogodila sinoć oko 22:30 na delu pruge između Skoplja i Velesa kada se, prema dosadašnjim saznanjima, grupa od oko 50 migranata kretala prugom. Na njih je naleteo međunarodni voz, a zbog suženog prostora, oni nisu mogli da se sklone s pruge.

Tela stradalih migranata prevezena su u Veles, a na mestu nesreće još se nalaze ekipe Hitne pomoći i spasilačke ekipe, javljaju makedonski mediji.

Osam migranata je privedeno, a za ostalima, koji su uspeli da pobegnu s mesta na kojem se dogodila tragedija, još se traga.

Prema prvim saznanjima, radi se o ilegalnim migrantima iz Somalije i Avganistana.

"Prema izjavi mašinovođe putničkog ekspresnog voza broj 334 koji saobraća na relaciji Đevđelija-Beograd , krećući se u pravcu Skoplja, posle prolaska kroz stanicu Rajko Žinzifov na oko 50 do 100 metara ispred voza, video je grupu od više desetina ljudi kako stoji ili hoda po pruzi", navodi se u saopštenju Tužilaštva.

Mašinovođa je, dodaje se, u tom trenutku pokušao da zaustavi voz i uključio zvučni signal, na šta je deo migranata uspeo da se skloni.

"Zbog nemogućnosti da zaustavi voz na tako kratkom rastojanju udario je u migrante i na oko 100 do 150 metara od mesta udara voz je stao", navodi se u saopštenju.

]]>
Thu, 30 Apr 2015 12:12:48 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5570/Makedonija%3AVoz+usmrtio+14+migranata
IZVEŠTAJ O SVEDOČENJIMA SLOBODANA MARKOVIĆA, BRANKA LATASA, VESELINA ĐURETIĆA, KOSTE NIKOLIĆA I BOJANA DIMITRIJEVIĆA http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5566/IZVE%C5%A0TAJ+O+SVEDO%C4%8CENJIMA+SLOBODANA+MARKOVI%C4%86A%2C+BRANKA+LATASA%2C+VESELINA+%C4%90URETI%C4%86A%2C+KOSTE+NIKOLI%C4%86A+I+BOJANA+DIMITRIJEVI%C4%86A.html Svedočenja Slobodana Markovića, Veselina Đuretića, Koste Nikolića i Bojana Dimitrijevića u celosti podržavaju zahtev za ukidanje presude kojom je Draža Mihailović osuđen za izdaju i ratne zločine... Piše: Marko Attila Hoare

 

Svedočenja Slobodana Markovića, Veselina Đuretića, Koste Nikolića i Bojana Dimitrijevića u celosti podržavaju zahtev za ukidanje presude kojom je Draža Mihailović osuđen za izdaju i ratne zločine. U njima je izneta kombinacija argumenata: prvo, mišljenja stranih posmatrača i drugih aktera naklonjenih Mihailoviću; drugo, tvrdnje o proceduralnim nepravilnostima na štetu Mihajlovića; i treće, pokušaji pobijanja pojedinačnih dokaza koje je sud prihvatio.

Prvo od ovih svedočenja nosi najmanji težinu. Slobodan Marković posvećuje mnogo prostora mišljenju stranih vlada (britanske i američke) i njihovih agenata da Mihailović nije bio kriv za saradnju sa Nemcima i Italijanima. Naravno, takve stavove istoričari treba da razmatraju, ali oni nisu razlog za osporavanje sudske presude - to su prosto mišljenja zainteresovanih strana. Mi ne znamo kako bi ovi agenti prošli da su svedočili, ali malo je verovatno da bi nedvosmisleno potvrdili pro-Mihailovićevski narativ. Marković pominje pukovnika Vilijama Bejlija kao jednog od takvih izvora. Međutim, Bejli je bio jedan od izvora na osnovu kojih je Čerčil zaključio da Mihailović sarađuje sa Italijanima. Prema izveštaju Bejlija, na koji se poziva Čerčil, Mihailović je 28. februara 1943. godine održao govor svojim trupama u kom je rekao da „Dokle god Italijani budu njegov jedini adekvatan izvor koristi i pomoći generalno, nema toga što saveznici mogu uraditi da promeni svoj stav prema njima." Ovu činjenicu ne pominju Marković, Đuretić, Nikolić niti Dimitrijević.

Marković pominje izveštaj Vilijema Mekenzija iz 1947. godine, koji navodi veoma visoke jugoslovenske ratne žrtve, očigledno da bi se opravdao ne samo Mihailović, nego čak i otvoreni kolaborant Milan Nedić - kao pretpostavljene suprotnosti preskupoj partizanskoj strategiji otpora. Ali ovaj argument se svodi na odbranu kolaboracije, a ne poriče da je do nje došlo.

Marković navodi i predviđanje Pitera Soli-Flada da Mihailovića čeka „totalitarno suđenje", što je politička ocena koja ne može biti osnov za ukidanje sudske presude. Ako bi se prihvatila kao takav osnov, to bi podrazumevalo da bi svim ratnim zločincima koje su osudili jugoslovenski sudovi pod komunističkim režimom trebalo ukinuti presude - Ustašama, Nedićevcima i Nemcima podjednako. Na primer, nemački general Aleksandar Ler je osuđen i pogubljen 1947. godine od strane istog pravosudnog sistema koji je osudio Mihailovića. Visokim nacističkim funkcionerima su sudili pobednički saveznici preko Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu, što nesumnjivo predstavlja slučaj „pobedničke pravde", i u kojoj je učestvovao i Staljinov totalitarni režim. Sve ove presude se ne mogu tek tako odbaciti.

Kosta Nikolić tvrdi da je suđenje Mihailoviću bilo „montirano". On kaže: „Ako uporedimo da je optužnica imala 15 tačaka, a da je Mihaijlović osuđen po 7 tačaka, to ukazuje da je već u toku suđenja otpalo 8 tačaka za koje je Mihajlović optužen." Nejasno je kako je Nikolić stigao do ovih cifara, ali ako sud nije osudio Mihailovića po više od pola tačaka optužnice, to nam govori da suđenje nije bilo montirano (ili bar ne u potpunosti montirano). I Nikolić i Dimitrijević govore o sporazumu o saradnji između partizana i Nemaca iz 1943. godine. To je međutim nebitno: pitanje kojim se ovde bavimo nije da li su partizani bili licemerni ili da li su takođe kolaborirali, već samo da li je Mihailović bio kriv (kao što ni činjenica da su savezničke snage i same nesumnjivo krive za ratne zločine ne poništava zaključke Nirnberškog suda).

Svedočenje Veselina Đuretića najmanje je ubedljivo, svodi se na malo više od političke polemike. On suprodstavlja „Etnojezički odnosno zapadnoevropski zasnovano, [model], koji je personifikovao general Mihailović i AVNOJevski koji je razbijao srpske zemlje i potkopavao Jugoslaviju, u suštini separatističko retrogradni velikohrvatski i velikoalbanski, koji je model personifikovao Josip Broz Tito". Takvo neozbiljno propagandističko svedočenje ne može imati nikakve veze sa pitanjem da li je presuda Mihailoviću bila osnovana ili ne.

Bojan Dimitrijević daje najozbiljniji osnov za dovođenje presude protiv Mihailovića u pitanje, utoliko što se za razliku od ostalih svedoka fokusira na pojedinosti dokaznog materijala u predmetu. Ipak, on zaobilazi ključne detalje koji ne idu u prilog njegovom gledištu. Tako, govoreći o sastanku Mihailovića sa Nemcima u Divcima kod Valjeva 11. novembra 1941. godine Dimitrijević propušta da napomene da je Mihailović tražio od Nemaca municiju za borbu protiv partizana. Ipak, ovo je zabeleženo u transkriptu Mihailovićevog izlaganja na sastanku, koji je objavljen u zbirci dokumenata koju su priredili upravo Dimitrijević i Nikolić („Rat i mir đenerala - Izabrani ratni spisi", Srpska reč, knj. 1, str. 213.). Dimitrijević ispravno primećuje da su Nemci u početku smatrali Mihailovića za neprijatelja sa kojim nisu želeli da sarađuju, ali propušta da primeti da nije bilo i obrnuto: Mihailović je smatrao Nemce svojim neprijateljima na duge staze, ali je kratkoročno želeo saradnju sa njima protiv partizana; ovu saradnju su onemogućavali Nemci, ne Mihailović. Činjenica da su Mihailovićevi četnici u jednom periodu pružali otpor Nemcima ne znači da nisu krivi za kolaboraciju u drugom periodu.

Dimitrijević priznaje da je posle poraza ustanka "deo Mihailovićeve organizacije u Srbiji" bio "legalizovan u okviru Nedićevih oružanih odreda" i da je "Mihailović tolerisao ovu legalizaciju"; on takođe priznaje da su se Mihailovićevi komandanti van Srbije angažovali u "taktičkoj saradnji" sa snagama okupatora. Dimitrijević dakle ne poriče kolaboraciju; on prosto tvrdi da su četnički motivi bili legitimni.

Međutim, Dimitrijević ne govori o nemačko-četničkim sporazumima u Srbiji, za saradnju protiv partizana, postignut na osnovu direktive feldmaršala Maksimilijana fon Vajhsa od 21. novembra 1943. godine. Ovi sporazumi uključuju nekoliko visokih Mihailovićevih oficira, pre svega Vojislava Lukačevića, Nikolu Kalabića, Jevrema Simića i Ljubu Jovanovića-Patka. Simić je, kao generalni inspektor Mihailovićeve Vrhovne komande, obnovio sporazum sa Nemcima 17. januara 1944. godine. Sporazum je precizirao da će Mihailovićeve snage dobijati municiju i sanitetski materijal od Nemaca. Tri dana kasnije Mihailović je naredio kupovina oružja i municije od Nemaca. Ovi događaji su opisani u knjizi Koste Nikolića „Istorija ravnogorskog pokreta" (Srpska reč, knj. 1, str. 419-423.); Nikolić tvrdi da su sporazumi bili „izraz nužde". Sve u svemu, Dimitrijevićevo i Nikolićevo svedočenje i objavljeni radovi podupiru viđenje da su Mihailovićevi komandanti širom Jugoslavije sarađivali sa Nemcima, što je Branko Latas izneo u svom svedočenju. Ti zločini - sporazumi sa okupatorom radi zajedničke vojne akcije; prihvatanje oružja i pomoći od okupatora; i „legalizacija" u uslovima okupacije - su svi navedeni u sudskoj odluci kojom je Mihailović oglašen krivim.

Konačno, Mihailović je osuđen zato što je „raspirivao nacionalnu i versku mržnju i razdor među narodima Jugoslavije, usled čega su njegove četničke bande izvršile masovne pokolje hrvatskog, muslimanskog kao i srpskog stanovništva koje nije prihvatilo okupaciju". Ovu veoma ozbiljnu tačku presude nije osporavalo ni jedno od navedenih svedočenja.

]]>
Mon, 27 Apr 2015 11:55:08 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5566/IZVE%C5%A0TAJ+O+SVEDO%C4%8CENJIMA+SLOBODANA+MARKOVI%C4%86A%2C+BRANKA+LATASA%2C+VESELINA+%C4%90URETI%C4%86A%2C+KOSTE+NIKOLI%C4%86A+I+BOJANA+DIMITRIJEVI%C4%86A
Još jedna velika tragedija na Mediteranu: prevrnuo se brod sa 700 imigranata, strahuje se kako su se većina utopili http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5561/Jo%C5%A1+jedna+velika+tragedija+na+Mediteranu%3A+prevrnuo+se+brod+sa+700+imigranata%2C+strahuje+se+kako+su+se+ve%C4%87ina+utopili.html Velika tragedija dogodila se na Mediteranu, možda i najveća u nizu tragedija vezanih uz imigrante koji pokušavaju iz Afrike doći do obale Europe... Izvor: Advance

 

Velika tragedija dogodila se na Mediteranu, možda i najveća u nizu tragedija vezanih uz imigrante koji pokušavaju iz Afrike doći do obale Europe. Prema zadnjim informacijama koje stižu danas, prevrnuo se brod s najmanje 700 osoba te se strahuje kako je većina poginula, odnosno da su se utopili.

Incident se desio između libijske obale i južnog talijanskog otoka Lampedusa, potvrdili su talijanski dužnosnici. "Doslovno pokušavaju pronaći žive među mrtvima koji plutaju na površini", rekao je jedan talijanski dužnosnik.

Mnogi kritiziraju EU politiku zbog sve većeg broja poginulih migranata. Situaciju je komentirao i malteški premijer Joseph Muscat: "Tragedija se odvija na Mediteranu, a ako EU i svijet nastave zatvarati oči biti će suđeni na isti način kako su suđeni i oni koji su zatvarali oči pred genocidima".

]]>
Mon, 20 Apr 2015 11:16:38 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5561/Jo%C5%A1+jedna+velika+tragedija+na+Mediteranu%3A+prevrnuo+se+brod+sa+700+imigranata%2C+strahuje+se+kako+su+se+ve%C4%87ina+utopili
HRV: U Srbiji zlostavljaju migrante http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5558/HRV%3A+U+Srbiji+zlostavljaju+migrante.html Njujork -- Policija u Srbiji zlostavlja i vređa migrante i tražioce azila, uskraćuje im zaštitu i isteruje ih iz zemlje, saopštila je organizacija Hjuman rajts voč.

 

Ova organizacija poziva vlasti u Beogradu da sprovedu istragu i odgovorne privedu pravdi.

Aktivisti HRV-a razgovarali su s migrantima i tražiocima azila koji su opisali napade, pretnje, vređanje i iznudu, uskraćivanje obaveznih specijalnih mera zaštite za decu bez pratnje, te vraćanja po kratkom postupku u Makedoniju.

Neke porodice i deca bez pratnje kažu da su bili odbijeni kada su pokušali da se registruju kao tražioci azila i da su spavali napolju, na ledenoj hladnoći, navodi se u saopštenju HRV-a.

MUP Srbije odbacio navode HRV

MUP Srbije negirao je navode iz izveštaja "Hjuman rajts voča" prema kojima srpska policija zlostavlja i maltretira tražilaca azila i migranata.

Opširnije u posebnoj vesti.

"Vlasti Srbije trebalo bi da pruže zaštitu tražiocima azila i migrantima, uključujući i decu koja beže od rata i progona, a ne da dozvole da policija vrši nasilje nad njima", izjavila je agenciji Beta Emina Ćerimović, istražiteljka pri HRV.

Od novembra 2014. do januara 2015. godine HRV je na više lokacija u Srbiji i Makedoniji razgovarao sa 81 tražiocem azila i migrantom, među kojima sa 18 dece, od kojih je 17 bilo bez pratnje.

Najviše zlostavljanja migranata bilo je u Subotici, na jugu i istoku Srbije, kao i u Beogradu.

Policijsko zlostavljanje

Migranati i tražioci azila, njih dvadeset šestoro, izjavilo je da ih je policija primoravala da im predaju novac i mobilne telefone, uz korišćenje pretnji i nasilja.

Oni su opisali incidente policijskog zlostavljanja u Subotici, Beogradu i na jugu i istoku Srbije.

Hjuman rajts voč je u novembru i decembru obavio tri posete neformalnim kampovima u i oko fabrike Ciglana u Subotici, pograničnom gradu u blizini granice Srbije sa Mađarskom.

Više od 50 lica, među njima i žene i veoma mala deca, spavalo je u improvizovanim šatorima, na ciglama i gomilama papira, uz loše ili nikakvo sklonište od ledene hladnoće - a temperature su se noću spuštale i do minus pet stepeni Celzijus.

Tibor Varga, lokalni pastor koji migrantima obezbeđuje ćebad i hranu, kaže da ponekad u fabrici cigala ima i preko 100 ljudi, te da posebno zabrinjava to što tu živi toliko mnogo porodicasa malom decom i dece bez pratnje od samo 12 godina.

Četrnaest tamošnjih lica izjavilo je da im je policija pretila privođenjem i deportacijom ako im ne predaju novac i mobilne telefone. Sedam njih reklo je da ih je policija tukla ili šamarala, ili upotrebilabiber-sprej, a onda im oduzimala novac.

]]>
Fri, 17 Apr 2015 13:43:29 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5558/HRV%3A+U+Srbiji+zlostavljaju+migrante
Prvi veliki raskol unutar NATO-a po pitanju Ukrajinske krize http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5552/Prvi+veliki+raskol+unutar+NATO-a+po+pitanju+Ukrajinske+krize.html Francuska tvrdi kako Rusija nije planirala nikakvu invaziju, a optužbe protiv nje su proizvod američke obaveštajne dominacije NATO savezom. piše: Antun Roša

 

Šef francuskih vojnih obavještajnih službi, general Christophe Gomart, doveo je u pitanje NATO-ovu procjenu po pitanju potencijalne ruske pripreme za invaziju na Ukrajinu. Navodi kako francuski agenti nisu uočili nikakve aktivnosti, niti prije niti nakon izbijanja Ukrajinske krize, koji bi upućivali na pripremu napada na Ukrajinu. 

U saslušanju pred francuskim parlamentom Gomart je istaknuo: "NATO je objavio kako se Rusi spremaju na invaziju Ukrajine. No, francuske obavještajne službe zaključile su kako se ovu hipotezu ne može ničim potvrditi - ustvrdili smo kako Rusi ne uspostavljaju niti zapovjedne centre niti logističku infrastrukturu, kao ni poljske bolnice koji bi bile nužne za vojni upad".

"Naši zaključci su se u konačnici ispostavili kao točni jer čak ako su poneki ruski vojnici i ušli na ukrajinsku stranu granice, to je bila riječ o triku, potezu koji je imao za cilj pojačati pritisak na ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka, a ne pokušaj invazije Ukrajine", zaključio je francuski general Christophe Gomart.

Kako je to moguće? Da imamo toliku razliku u stajalištima? Jer, podsjetimo, NATO već mjesecima tvrdi kako Rusija "samo što nije" napala Ukrajinu. Francuska je također NATO članica, pa kako onda da se zaključci francuskih obavještajnih službi nisu uopće uzeli u obzir? Zanimljivo, ali Gomart se upravo dotakao i tog pitanja te je pred francuskim parlamentom pojasnio kako stvari zapravo stoje. Istaknuo je kako NATO alijansom dominira američka obavještajna služba, dok se francuske obavještajne informacije ne uzimaju toliko u obzir.

Ruski političari su, očekivano, oduševljeni Gomartovim izjavama, no to sada nije toliko bitno. Ono što je za ovu cijelu situaciju najbitnije je činjenica da ovi komentari potvrđuju kako je NATO postao, ili je oduvijek i bio, vojna organizacija degradirane unutarnje demokratičnosti. Ili, ako ćemo biti još konkretniji, NATO je u vojnom smislu postao ono što je Svjetska Banka postala u financijskom - poluga američke vanjske politike.

Članice NATO saveza, naročito utjecajne članice poput Francuske, mogu eventualno tolerirati stvarnost unutar NATO-a onakvom kakva ona zaista jest, ali samo do jedne mjere, tj. do točke dok im takva situacija ne predstavlja prijetnju vlastitim nacionalnim interesima. No, američka dominacija NATO-om trenutačno predstavlja prijetnju cijeloj Europi. Prije svega u sigurnosnom smislu, jer razbuktavanje vojnog sukoba zahvatilo bi zemlje Europe, a ne SAD s druge strane Atlantika. Kao drugo, tu je i ekonomski aspekt. Francuska, kao i brojne druge zemlje Europe, gube velik novac zbog sankcija prema Rusiji.

No, ako Rusija ne planira napasti Ukrajinu - što francuske obavještajne informacije potvrđuju - koja je onda svrha sankcija? Treba li Rusiju sankcionirati zbog humanitarnih konvoja stanovnicima Donbasa? Zbog vojne potpore pobunjenicima u Donbasu? Geopolitički gledano, to je najmanje što je Rusija mogla učiniti na svojim granicama.

Pobuna u Donbasu je buknula kao narodni otpor, ali je ipak s vremenom evoluirala u pro-ruskog posrednika. No, da se nije desilo što se desilo, na istoku Ukrajine je moglo doći do progona stanovništva po etničkoj osnovi, a to Rusija nije mogla dopustiti.

Situacija se sada na istoku Ukrajine smiruje, ali ne i službena NATO retorika. Stvar je posve jasna, a iz Francuske stiže i potvrda - NATO u kontekstu Ukrajinske krize više ne zastupa interese cijele alijanse, naročito ne interese Europe, već prije svega interese Washingtona. Naime, u SAD-u su shvatili da u Ukrajini neće ostvariti apsolutnu pobjedu, niti će tom krizom prouzrokovati "smjenu režima" u Rusiji, pa sada idu na ono što mogu još dobiti, a to su vrlo unosni vojni ugovori sa zemljama istočne Europe kojoj planiraju prodati što je više oružja koje se odlično prodaje uz dodatak paranoje o nadolazećoj ruskoj invaziji.

Brojne zemlje Europe shvaćaju ovu "igru", ali tek sada neke od njih i javno progovaraju o tome. Francuska je počela, a mogla bi je lako slijediti i Njemačka. Nažalost, za pravu debatu o nedostatku demokracije unutar NATO saveza trebale bi se uključiti sve članice, ali SAD vodi u ovoj igri te unutar NATO članstva posjeduje niz gotovo marionetskih Vlada koje čak ni nisu pro-NATO orijentirane, već prije svega pro-američki, a to je pak velika kočnica za oslobađanje Europe od američkog stiska i utjecaja.

Imajući sve to u vidu moglo bi se zaključiti kako Ukrajinska kriza potencijalno može poslužiti za izgradnju europskog suvereniteta kojeg SAD već godinama polako prisvaja, no to će se desiti samo ako bude postojala politička volja u najmoćnijim centrima, a oni su na prostoru Europe i dalje zasigurno Berlin i Pariz.

Što se pak tiče NATO saveza, da u njemu zaista postoji unutrašnja demokracija, on sam po sebi ne bi trebao nikome odveć smetati, naročito ne zemlji kao što je Rusija koja je, ako bi zatrebalo, bila u stanju i eventualno se obraniti od direktne agresije. NATO je problem, i biti će problem, sve dok njime eksplicitno upravlja Washington. Dakako, to ne znači da Europa nema svoju ratobornu stranu - podsjetimo samo kako se olako složio koncenzus za agresiju na Libiju 2011. - no, koliko god to možda zvučalo kao trivijalizacija manjih sukoba, Europa ipak nije toliko luda da pokreće rat s Rusijom, potencijalno Treći svjetski rat, dok je za SAD teško reći isto.

]]>
Tue, 14 Apr 2015 11:35:31 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5552/Prvi+veliki+raskol+unutar+NATO-a+po+pitanju+Ukrajinske+krize
Žuta patka za "Beograd na vodi" http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5545/%C5%BDuta+patka+za+%22Beograd+na+vodi%22.html Beograd -- Aktivisti inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" postavili su ispred Skupštine Srbije veliku žutu patku. IZVOR: BETA

 

Oni su pozivali poslanike da odbace leks specijalis o projektu "Beograd na vodi", uz obrazložeje da je i sam projekat "patka", odnosno prevara.

Policija im nije dozvolila da patku od stiropora, visine dve metra, postave u sam centar platoa između dva jarbola sa zastavama. Posle akcije aktivisti su odneli figuru.

"Na dan kad je na dnevnom redu zasedanja skupštine predlog leks specijalisa, želimo da pokazemo šta zakon zapravo jeste. Ideja je da se otima od siromašnih i daje bogatima. Mislimo da je to apsolutno pogrešan predlog, da ga treba u potpunosti odbaciti i da je projekat Beograd na vodi jedna patka, jedna velika prevara", rekao je član inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" Dobrica Veselinović.

On je rekao i da je ta inicijativa uoči danasnjeg zasedanja svim poslanicima uputila glasilo "Ne da(vi)mo Beograd" u kojem su sabrane mnogobrojne kontroverze projekta "Beograd na vodi" sa urbanističkog, saobraćajnog, ekonomskog i sociološkog aspekta, kao i pismo u kojem su apelovali na parlamentarce da na "ovoj istorijskoj sednici taj predlog odbace".

 

"Jedna patka je danas stigla do stepenica Narodne skupštine Republike Srbije. Druga patka je ušla u Narodnu skupštinu u formi Predloga zakona o utvrđivanju javnog interesa i posebnim postupcima eksproprijacije i izdavanja građevinske dozvole radi realizacije projekta izgradnje 'Beograd na vodi'. Pozivamo narodne poslanike da se usprotive ovoj prevari i odbace lex specialis", navodi se u saopštenju inicijative.

Predlog zakona je protivustavan i društveno poguban, "a sam projekat 'Beograd na vodi' šarena laža koja nas već skupo košta", dodala je ta inicijativa.

"Cenu pristajanja na ovakav razvoj već papreno plaćaju i narednih godina plaćaće građani cele Srbije, od čijih para se izvode radovi na raščišćavanju terena u vrednosti od barem miljardu evra. Umesto da se novac građana Srbije koristi za ujednačen razvoj zemlje, nudi nam se nedostupna luksuzna zona u centru Beograda. Umesto da ulažemo u obrazovanje, zdravstvo i proizvodnju, gradimo butike za Luj Viton torbice", ocenili su aktivisti.

Inicijativa je poručila da "alternativa državno subvencionisanom luksuzu za odabrane nisu trošne udžerice nego odgovoran i održiv razvoj čitave zemlje".

Sednica Skupštine Srbije na kojoj će poslanici razmatrati Predlog zakona o inspekcijskom nadzoru počela je danas, a u nastavku sednice u petak biće razmatran i predlog posebnog zakona o projektu "Beograd na vodi".

Poslanici bi razmatranje leks specijalisa - posebnog zakona za utvrđivanje javnog interesa i posebnih postupaka eksproprijacije i izdavanja građevinske dozvole za "Beograd na vodi", trebalo, kako je najavljeno, da počnu sutra.

]]>
Fri, 3 Apr 2015 15:25:42 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5545/%C5%BDuta+patka+za+%22Beograd+na+vodi%22
Siniša Mali: Ako je neko protiv "Beograda na vodi", neka kaže http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5538/Sini%C5%A1a+Mali%3A+Ako+je+neko+protiv+%22Beograda+na+vodi%22%2C+neka+ka%C5%BEe.html Gradonačelnik Beograda Siniša Mali pričao je na temu Beograda na vodi, investicija, deponije u Vinči, izgradnje metroa i drugih stavki bitnih za Beograd i celu Republiku.

 

Gradonačelnik Siniša Mali rekao je da projekt Beograd na vodi treba sagledati sa društvenog stanovišta, jer je to najznačajniji projekat ne samo u Srbiji, već i u regionu, da sa 3,5 milijardi evra investicija potpuno pokreće gradsku i srpsku privredu, kao i tercijalne delatnosti i da će se graditi deset godina.

- Dakle, ako je neko protiv toga, onda neka to jasno kaže, a sam lex specialis nije nikakav poseban zakon koji na bilo koji način oslikava posebnost projekta u odnosu na prethodne - rekao je Mali.

Na pitanje da se čuje zamerka da će Beograd dati mnogo više novca koji se neće vratiti, Mali je rekao da ne zna na osnovu čega je to rečeno.

- Imate master plan, u okviru toga urađena je i saobraćajna studija i sve ostale studije, postoji jasan plan kako treba da se reši saobraćaj u gradu vezan za funkcionisanje tako velikog kompleksa. Ali, taj kompleks će se graditi sledećih deset godina - istakao je Mali.

Na pitanje koliko će Grad biti vlasnik tog kompleksa, Mali je odgovorio da Beograd neće imati udeo vlasništva.

 

- Naravno, ovo je strašno važno za grad, promenićemo perspektivu grada, izgled, ali to je projekat od značaja za Republiku. Mi smo tu da pomognemo, da učestvujemo, učinimo sve što je potrebno da bi se on definisao, ali u strukturi vlasništva Republika sada figurira sa 100 odsto, a posle potpisivanja ugovora biće drugi procenat. Beograd neće imati ništa - objasnio je Mali.

Što se tiče projekta Vinča, Mali je rekao da je grad prvo pokrenuo projekt upravljanja otpadom, zato što je Deponija Vinča najveći ekološki problem Beograda i Srbije, ali i nešto na čemu Evropska unija insistira da što pre rešimo.

- Sam po sebi, taj projekat vredi 250-300 miliona evra, konsultovali smo Svetsku banku kad smo krenuli u projekat i 52 kompanije iz celog sveta su nam poslale pismo o namerama i izrazile zainteresovanost da učestvuju u projektu.

Sve te kompanije zvali smo da dodju, u sredu će obići Deponiju i Gradsku čistoću, a u četvrtak u Skupštini grada pričaćemo o namerama, idejama - rekao je gradonačelnik.

Na pitanje da se spominje 20, najviše 30 odsto, Mali je rekao da će sve biti javno u sledećih nekoliko nedelja i da grad poštuje proceduru i poverljivost pregovora.

Gradonačelnik je istakao i da je sve što je vezano za Beograd na vodi poštovalo od početka do kraja zakonske procedure, a da Konkurs ništa ne rešava ukoliko nemate investitora.

- Zavod za urbanizam koji ima 50-60 arhitekata, inženjera, svi potrebni da se ovakav projekat završi radili su na tome, plan je usvojila Vlada, imamo jedinstven slučaj da imamo investitora koji želi da investira u taj plan - rekao je gradonačelnik.

Na pitanje kada počinje gradnja dve zgrade za koje su anketirani kupci, Mali je rekao da je sve vezano za eksproprijaciju, i "da ne možemo da izdamo građevinsku dozvolu dok se to ne završi. Očekujemo da ćemo taj posao završiti do kraja leta ove godine", rekao je on.

Što se tiče njegove nedavne izjave da će 2017. početi gradnja metroa, Mali je rekao da je Grad potvrdio Sporazum o razumevanju koji je prethodna gradska vlast imala sa francuskom vladom i da se ide ka pravoj odluci o prvoj liniji metroa.

Mali je rekao da je metro strateška stvar, da Beograd raste i neće moći da funkcioniše bez metroa, ali da "ne smemo da napravimo grešku, samo prva linija košta između 800 miliona i 1,2 milijarde evra. Ako krenemo u takav projekat, a nismo sigurni da je to ono što želimo, potrošićemo novac i sebi napraviti veliki problem".

- Moramo naći i način finansiranja, kredit, javno-privatno partnerstvo ili nešto između. To je strateški cilj, zasnivamo ga na pravim informacijama, jer će se na njemu bazirati prevoz narednih 20-30 godina - rekao je on.

 

 

]]>
Wed, 1 Apr 2015 10:59:45 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5538/Sini%C5%A1a+Mali%3A+Ako+je+neko+protiv+%22Beograda+na+vodi%22%2C+neka+ka%C5%BEe
"Srbi ne veruju u egzodus Albanaca" http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5533/%22Srbi+ne+veruju+u+egzodus+Albanaca%22.html Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić povodom godišnjice NATO bombardovanja je istakao da Srbija i dalje ne veruje u egzodus Albanaca.

 

Jakšić je, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, na pitanje da li je bombardovanje ubrzalo ili usporilo pad Miloševića naveo da je homogenizacija naroda, koja je mogla da nastane samo u uslovima rata, ubrzo počela da se krnji.

„Većini ljudi je zaista laknulo što nema više bombardovanja, ali je to čvrsto 'patriotsko' jezgro dovelo u pitanje Kumanovski sporazum. Tada su tvrdi srpski nacionalisti govorili da se radi o izdaji. Rekao bih da je taj politički rascep nesumnjivo doprineo ubrzanju procesa koji je vodio Miloševićevom padu", istakao je Jakšić.

On, kako navodi, ima i drugu vrstu razmišljanja da je taj pad bio najavljen tokom demonstracija tokom 1996. i 1997. godine.

„Zapad, međutim, tada, iz svojih sebičnih razloga, nije hteo da ruši 'garanta mira i bezbednosti na Balkanu', kako je tada slovio Milošević. Da je tada posao bio odrađen, ne bi bilo ni bombardovanja, ni paljenja Narodne skupštine 5. oktobra 2000. godine", rekao je Jakšić.

Prema njegovim rečima, u odnosu na vreme Džordža Buša, administracija Baraka Obame zaista pokušava da ublaži pogubne posledice spoljne politike, kada je reč o pitanju legitimnosti upotrebe vojne sile.

Razlog za to je, kako navodi, jer se svuda po svetu, ne samo ovde, pokazalo da ta vrsta politike "osvaja srce i duše naroda", kako je to utopistički govorio Džordž Buš kad je krenuo u invaziju Iraka.

„Takva intervencionistička praksa, po pravilu, dovodi do rasta antiamerikanizma. Međutim, zanimljivo je da se ovde kod nas, vrlo brzo posle bombardovanja i pada Miloševića, govorilo o evroatlanskim integracijama, a da je atlantska komponenta izbačena kasnije, rekao bih od početka vremena kohabitacije Koštunice i Tadića, pa sve do danas", kaže Jakšić.

Na pitanje da li je Srbija zaboravila šta se na Kosovu događalo pre početka bombardovanja Jakšić navodi da Srbi u tumačenju istorije vole da se fiksiraju za određene datume i pojave, češće za poraze, a ne za pobede.

„Čini mi se da je to slučaj i povodom bombardovanja. Potpuno se zaboravlja na izbegličke kolone kosovskih Albanaca. U međuvremenu je stvoren mit da to nisu bili istinski događaji gotovo biblijskog egzodusa, već orkestrirana, marketinška kampanja CNN-a", ističe Jakšić i dodaje da Srbija, „naravno, sa razlogom, pamti zločin iz Sićevačke klisure kada je gađan voz sa civilima".

Međutim, prema njegovim rečima, iz memorije su uglavnom izbrisane egzekucije, recimo, čitavih albanskih porodica.

On ističe da se Srbija u mnogim segmentima približila NATO-u, od organizacije Generalštaba, do kalibra municije, kao i da se može govoritii o tome da su prihvaćeni standardi NATO-a.

Osim toga, kako navodi, od ulaska Srbije u Parterstvo za mir mnogo toga je učinjeno u tom pravcu i, na primer, mnogo veći broj vojnih vežni je urađen s Alijansom, nego s Rusijom.

„Međutim, istovremeno, to približavanje vlasti kriju kao zmija noge. Ne bih se iznenadio da naredni domaći zadatak ovim vlastima bude ulazak Srbije u NATO. Pogledajmo Mila Đukanovića u Crnoj Gori, to je put i za Srbiju", zaključio je Jakšić.

]]>
Wed, 25 Mar 2015 15:20:35 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5533/%22Srbi+ne+veruju+u+egzodus+Albanaca%22
Deklaracija o “Beogradu na vodi“ http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5531/Deklaracija+o+%E2%80%9CBeogradu+na+vodi%E2%80%9C.html Sa dobrom namerom i sa profesionalnom odgovornošću Akademija arhitekture Srbije (dalje: AAS) obraća se institucijama Republike Srbije, Grada Beograda, stručnoj i široj javnosti Beograda i Srbije u povodu istrajavanja nadležnih u nametanju projekta "Beograd na vodi", na način kako je zamišljen i otpočeo, kako se navodno razvija, a pogotovo zbog onog što može da proizvede. Podsećamo da Srbija ima 4500 arhitekata i urbanista, od toga 2500 samo u glavnom gradu.

 

Sa dobrom namerom i sa profesionalnom odgovornošću Akademija arhitekture Srbije (dalje: AAS) obraća se institucijama Republike Srbije, Grada Beograda, stručnoj i široj javnosti Beograda i Srbije u povodu istrajavanja nadležnih u nametanju projekta "Beograd na vodi", na način kako je zamišljen i otpočeo, kako se navodno razvija, a pogotovo zbog onog što može da proizvede. Podsećamo da Srbija ima 4500 arhitekata i urbanista, od toga 2500 samo u glavnom gradu. Ponižavajuća je činjenica da je jedna maketa, kojoj se ne zna ni autor ni poreklo, postala glavna matrica dalje razrade prostornog plana, za najvredniji deo grada, umesto urbanističkog plana. Tome valja dodati da su u procesu definisanja Beograda na vodi veliku formalnu ulogu imali i dokumenta potpisivali diplomirani prostorni planeri, struka koja u ovom slučaju neuspešno pokušava da zameni urbaniste jer je to nekom potrebno.

Sam projekat i način njegovog sprovođenja obiluju nizom zakonskih prekršaja, a sve u interesu jedne navodno isplative ekonomske zamisli, u sadejstvu sa privatnim investitorom, počev od zloupotrebe zakonskih odredbi o opcijama kada se i za šta izrađuje PPPPN (prostorni plan područja posebne namene), u koje se centralni prostor prestonice Srbije nikako ne da podvesti. U svim koracima koji su tokom 2014. preduzeti izigrani su, sukcesivno, svi aspekti demokratije, kroz pretvaranje predstavnika građana u glasačku mašinu za dostizanje cilja koji je jedan čovek promovisao. Prostor odavno predviđen za javne namene, u geometrijskom centru vremenom naraslog Beograda, prenamenjen je, što je potpuno bez smisla, za izgradnju stanova i poslovnog prostora kao nepostojeću vrstu javnog i nteresa a onda je to što je naopako definisano postalo osnov za izradu PPPPN. Izvršne vlasti Republike i Grada prinudile su sve, i stručnjake-nameštenike i beogradske odbornike, na strahovito opasne izmene odredaba Generalnog urbanističkog plana. Iz njega je izbačena najvažnija odrednica za ovu lokaciju, da ovaj centralni deo Savskog amfiteatra, pojas neposredno uz reku u dubini od 300 metara na desnoj obali, može biti izgrađen za pretežno javnu namenu i to objektima ograničene spratnosti. Mimoilazeći mišljenje široke stručne javnosti i građana, nije zaštićeno priobalje kao opšte dobro koje se mora poštovati i čuvati od svake zloupotrebe.

Prekršen je član 89 Ustava Republike Srbije, koji jasno govori o kulturnom nasleđu i opštem interesu naroda i države, kao i niz zakona Srbije, niz međunarodnih povelja, konvencija, rezolucija, pravila i smernica usvojenih od strane Saveta Evrope o pravu na grad, koje je Srbija potpisala i ratifikovala, od, recimo, "Evropske konvencije o predelu" Saveta Evrope iz 2000, ratifikovane 2011, kada su donete i UNESKO-ove "Preporuke o istorijskom urbanom pejzažu". I sve se to preskače u trenutku kada Srbija otpočinje pregovore o članstvu u EU.

Stručnjaci nekad veoma poštovanog Urbanističkog zavoda Beograda primorani su da po jednoj maketi, za dva meseca, urade nakaradan, isfabrikovan, profesionalno apsolutno neprihvatljiv i nepopravljiv plan i time prekrše sve etičke norme i profesionalne standarde. Plan u kojem nema ni jednog kreativno zasnovanog urbanog prostora, niti jedne urbane ugodnosti koja bi mu privukla mase pešaka, građana, a kojima bi ovaj deo grada morao biti namenjen. Do danas se u tumačenju ideja "Beograda na vodi" nije pojavio ni jedan stručnjak vrhunskog kredibiliteta kao zastupnik te ideje. Sve rade anonimne ličnosti, obrađivači, po nalozima iz političkih struktura ili iz inostranstva.

AAS skreće pažnju građanima na teme tehničkih i finansijskih aspekata infrastrukturnih priprema zemljišta za nagoveštenu izgradnju. U pitanju su ogromna sredstva, potrebni dugi rokovi i, što je najvažnije, logika da se infrastruktura ne može zasnivati parcijalno za pojedinačne lokacije. Njena ukupna vrednost barem dvostruko nadilazi maksimalnu moguću sumu investiranja u same građevine, pa se postavlja pitanje ko je omogućio partneru iz Emirata da donosi suverene odluke, pritom zasad investirajući samo u kozmetičke zahvate. Da li je, na primer, neophodni železničko-drumski most preko Dunava, kod Vinče, deo obaveznog ulaganja u Beograd na vodi? Naravno da jeste. Isto važi i za završetak železničke stanice u Prokopu i novu autobusku stanicu, za završetak putne obilaznice i završetak teretne železničke obilaznice oko Beograda, prve etape metro sistema, i još mnogih infrastrukturnih poslova. Kada su cene i rokovi za sve to predočene javnosti Srbije!?

Od samog početka projekta "Beograd na vodi" spominje se novi identitet Beograda . Postavljamo pitanje: ko ga je naručio, ko ga je profilisao i kako se odnosi prema Beogradu kog svi znamo, jednom od najstarijih kontinuirano nastanjenih mesta Evrope? Pritom, arhitektura koja se nudi projektom viđana je svuda po svetu, nikakvog tu identiteta nema. Podvlačimo da se važan prostor od 100 hektara centralne zone Beograda mora planirati i rešavati uporedo sa levom obalom reke Save, nikako samo na jednoj, desnoj. Ovo će doći na red kada naša država i naš grad, kroz dve ili tri dekade, budu imali dovoljno sredstava da na ovoj lokaciji izgrade ono što Beogradu zaista treba. A to je 90% kulturnog sadržaja, a ne ponižavajući 1% kako je sada, bez stida, predviđeno.

Hoće li ikada Beogradu biti potrebni sklepanim planom predviđeni ogromni kvadrati i totalno neprimereni brojevi spratova na toj lokaciji? Da li se zna kako rešiti problem saobraćaja kada inženjerska računica kaže da bi samo Savska ulica trebalo da se proširi na po šest traka za svaki smer? Da li se zna kako obezbediti 25 miliona kubika vode dnevno, kako 100 megavata nove instalisane snage električne energije? Kako izgraditi 40.000 parking odnosno garažnih mesta u ekstremno visokoj podzemnoj vodi? Da li se zna kako, iz saobraćajnog grotla, uredno odneti 3 miliona kubnih metara iskopa? Ružičasti PPPPN koji je donet zapravo legalizuje najveću divlju gradnju na svetu. Plan je bio predmet fingiranog, farsičnog javnog uvida. Analiza plana i ogroman broj pristiglih ozbiljnih primedbi ukazali su da je njegova realizacija na ovom prostoru sasvim neodrživa, po svakom aspektu. AAS još jednom skreće pažnju na nejasnoću ko je, kako i zašto prepustio inostranim partnerima da donose odluke koje se u Srbiji samo poslušnički razrađuju.

Akademija arhitekture Srbije je najreprezentativnije udruženje arhitektonske struke u našoj državi. Čini je 40 članova, od kojih 17 profesora Univerziteta, stvaraoci koji su poslednjih 60 godina planirali, projektovali i gradili u Beogradu, gradovima Srbije, kao i širom sveta, pa je sasvim razumno uvažiti ovde iznete stavove. Ukoliko i ovog puta reč arhitekata ostane nevažna za izvršnu vlast Beograda i Srbije, i ako, bez obzira na sva upozorenja, bude nastavljeno sa realizacijom projekta "Beograd na vodi" - izvršne vlasti Republike i Grada biće najdirektnije odgovorne za sav haos koji bi u Beogradu uskoro mogao nastati. "Beograd na vodi" je potpuni promašaj i nikakva naknadna upumpavanja navodnih korekcija ne mogu mu pomoći da zaživi načinom koji odgovara tehničkim zahtevima i potencijalu prostora u koji bi neko da ga useli.

Iz svega dosad navedenog nameće se jedini smisleni zaključak:

HITNO OBUSTAVITI projekat "Beograd na vodi"!

Upućeno:

Predsedniku Vlade i članovima Vlade Republike Srbije,

Poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije,

Gradonačelniku Beograda i odbornicima Skupštine Grada Beograda,

Građanima Beograda i svim ostalim građanima Srbije,

Stručnoj javnosti,

Sredstvima javnog informisanja

 

*Ovu Deklaraciju Akademija je jednoglasno usvojila na svojoj sednici 05. Marta 2015. Od sredstava javnog informisanja se očekuje da Deklaraciju koriste u celini. Skrećemo svima pažnju da je na Internetu ovih dana prisutna, nepoznatim putem postavljena, neoficijelizovana, ranija radna verzija naše Deklaracije. Molimo da se isključivo ova zvanična verzija koristi.

Akademija arhitekture Srbije, 05.03.2015.

]]>
Fri, 20 Mar 2015 11:53:24 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5531/Deklaracija+o+%E2%80%9CBeogradu+na+vodi%E2%80%9C
Nemcov pred smrt:Tonemo zbog Putina http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5525/Nemcov+pred+smrt%3ATonemo+zbog+Putina.html Moskva -- Svet je šokiran ubistvom jednog od najznačajnijih ruskih opozicionara Borisa Nemcova, a svetski mediji se osvrću na ideje koje je on zastupao. IZVOR: B92

U svom poslednjem intervjuu za "Njuzvik", Nemcov je govorio o lošoj politici koju Putin vodi, kao i o tome da će opozicija učiniti sve da ubrza promene sistema.

Nemcov je naveo da je opozicija napokon izašla na ulice, ali da se režim i dalje drži čvsto.

"Mogu da kažem da se davimo. Svi. Zahvaljujući politici Vladimira Putina, zemlja sa ogromnim potencijalom tone, a ekonomija je, kao i sama valuta, doživela kolaps" naveo je on.

Nemcov se osvrnuo i na uštede i kapital koji je Rusija nekada imala.

"Mi smo nekada imali uštedu od 500 milijardi dolara! Prvi put u našoj istoriji smo imali šansu za razvojni skok. Nijedan prethodni lider nije imao tako dobru podlogu, a sada smo u recesiji. Šta nam je ostalo? Inflacija, nedostatak kapitala, 150 milijardi dolara je već otišlo", naglasio je Nemcov.

Boris Nemcov je u intervjuu naglasio da ruska vlast ima "očajne" ideje i da vodi "ludu" politiku.

"Zapad, SAD i Evropa napreduju, a šta radi naša vlast? Imaju neke očajne ideje, hoće da regulišu cene, da omoguće da narod zarađuje više. A najgore od svega je što je ova vlast ušla u konflikt sa Ukrajinom, i sa čitavim Zapadom. Svi mi sada osećamo posledice te lude politike. Ne smemo da ostanemo indiferentni, zato izlazimo na ulice. Ovo je protest protiv kolektivnog ruskog samoubistva, i ne tiče se samo opozicije, već ga podržava narod" naveo je on.

On je naveo da zna razlog zbog kog 80 odsto Rusa ima poverenje u Putina.

"Ljudi vide čemu vodi ova luda politika, oni vide kolaps i korupciju, ali se vode onim što se događalo prethodnih nekoliko godina. Lider je samo jednu stvar uradio dobro: isprao je mozak Rusima. On je naveo našu zemlju da mrzi strance, želi da se vrati sovjetska unija, a smatra da pozicija Rusije zavisi samo od toga koliko se ostatak sveta nje plaši", rekao je on.

Nemcov se osvrnuo i na rat u Ukrajini, smatrajući da je Rusija glavni krivac za haos.

"Kada govorimo o krivcima za rat u Ukrajini, to nije samo Vladimir Putin, to su i Konstantin Ernst, generalni direktor Kanala 1, i Dmitri Kisejlov, direktor nove vladine novinske agencije Rasija Segodnja. Oni igraju na sigurno: igraju na emocije, što veća laž, to bolje, laži treba da se ponavljaju što više. Nažalost, to uspeva kod običnih ljudi" izjavio je opozicionar.

On je takođe naglasio da Rusija, zbog politike koju vodi, sve više podseća na fašističku državu.

"Rusija se brzo pretvara u fašističku zemlju. Imamo jednu partiju, gde je lider izgradio kult, a sa strane niz irelevantnih partija. Svakih nekoliko godina imamo parodiju izbora. Imamo šovinističku i agresivnu spoljnu politiku, komlekse imperije, militarizaciju društva, šta je još potrebno da označimo državu kao fašističku. Ali, Putin nije fašista. On samo koristi neke elemente prošlosti, neke elemente sovjetske tradicije i hibrid je rođen. To vam je kao rat u Ukrajini. On traje i nastavlja se, ali Kremlj i dalje odbija da potvrdi da je poslao svoje trupe u Donjeck" nalasio je Nemcov.

On je rekao da Kremlj namerno hoće da razori susedne zemlje.

"Putin otvoreno kaže da je Zapad gori od nas, kaže da je Ukrajina nesposobna da izgradi svoj sistem i da će joj Rusija u tome pomoći. Kremlj koristi jezik i kulturne probleme da razori komšijske zemlje iznutra. A što je najgore, ljudi koji vode ovu zemlju veruju da je to jedini put do sreće", naveo je Nemcov.

Na kraju se osvrnuo na proteste koje organizuje opozicija i izrazi nadu da će ona dovesti do ključnih promena u Rusiji.

"Ja sam jedan od lidera ujedinjene demokratske opozicije, i u našim redovima je mnoštvo harizmatičnih ljudi, različitih stavova i političkih opredeljenja. Svi mi delimo istu želju za promenom, reogranizaciju demokratije i uklanjanje ovi ludih ljudi iz politike. Da, vlast ponekekad pokosi sve kao buldožer. Aleksej Navalni je u zatvoru, kako bi bio sprečen da učestvuje na protestima. Ali najvažnije je da postoji ideja da se Rusija promeni. Putin nije Janukovič. On se godinama priprema za borbu protiv naroda, ako narod poželi da se bori protiv njega. Ima jake bezbednosne službe, a sada ima i fanatičnu vojsku. Svaki manji protest može se završiti u krvi. Uprkos ovome, mi ćemo probati" zaključio je Nemcov.

]]>
Tue, 10 Mar 2015 13:07:33 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5525/Nemcov+pred+smrt%3ATonemo+zbog+Putina
Srbija i MMF: Novih milijardu probl€ma http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5519/Srbija+i+MMF%3A+Novih+milijardu+probl%E2%82%ACma+.html Vlada Srbije je juče dobila odobrenje od MMF-a za novu pozajmicu od milijardu evra. Vučić je tom prilikom izjavio da je u pitanju „priznanje MMF-a i cele međunarodne zajednice za teške mere i naporan rad u prethodnom periodu“. Zauzvrat, moramo nastaviti režim štednje i privatizaciju svega što se privatizovati može. Andreja Živković objašnjava mehanizam štednje i uvlačenja Srbije u sve dublje dužničko ropstvo i predlaže mere levice za privredni preporod. Piše: Andreja Živković

 

Premijer Srbije Aleksandar Vučić krajem prošle godine izjavio je da su mere štednje teške, ali neophodne za ozdravljenje privrede i istakao da „sve što radimo, radimo da sutra [građani] imaju platu, a za godinu ili dve još veću platu". Istovremeno je na CNN International u emitovanje puštena reklama Vlade Republike Srbije preko koje se strani investitori pozivaju da ulažu u Srbiju, gde se može pronaći „visoko kvalifikovana i jeftina radna snaga"...

Zvanično opravdanje tada objavljenog smanjenja penzija i plata u javnom sektoru u iznosu od 10% glasi otprilike ovako: „ne možemo nastaviti da trošimo više nego što zarađujemo ili ćemo sami sebe pojesti". Ministar finansija Dušan Vujović izjavio je da su plate i penzije u toku krize četiri puta povećavane, te da dok su svi u svetu plate i penzije smanjivali, u Srbiji su one na osnovu političkih obećanja povećavane. „To je jedan od izvora povećanja deficita sada. Mi smo došli do toga da taj deficit možemo samo da finansiramo zaduživanjem."

Sadašnja zvanična politika, kao i sam paket mera štednje, dolaze nam pravo od MMF-a. U pitanju je tipičan neoliberalni recept koji prepisuje otvaranje stranom kapitalu, privatizaciju industrije i javnih službi u vlasništvu države, liberalizaciju tržišta rada i strogu kontrolu nad monetarnom politikom. Ovo je ujedno i uslov za proces pridruživanja Srbije Evropskoj uniji. Zato ne bi trebalo da nas iznenadi to što, kako se Vučić hvalisa, „Srbija dobija čestitke za mere fiskalne konsolidacije iz celog sveta" - tj. upravo od EU i MMF-a.

Tvrdnja da je javna potrošnja glavni krivac za bankrot države je besramna laž. Ovde ćemo izneti neke argumente u prilog tvrdnji da mere štednje ne samo da neće rešiti problem dužničke ekonomije, već će samo intenzivirati krizu.

Neoliberalizam nam još od 2000. godine proklamuje da je otvaranje tržišta direktnim stranim investicijama kroz privatizaciju državne imovine i deregulaciju tržišta rada jedini način da se dođe do investicija, produktivnosti i rasta. Efekti toga u praksi, međutim, izgledaju drugačije.

Investicije stranog kapitala u Srbiju plaćene su preskupo, visokim kamatnim stopama i precenjivanjem valute.[i] Uvoz i kreditni bum s početka 2000-tih zauzvrat bio je subvencionisan inostranim kreditima. Međutim, ista monetarna politika koja je privlačila strane kredite i prihode od privatizacije bila je zaslužna i za uništenje industrije, uzrokujući masovnu nezaposlenost i podižući stopu apsolutnog siromaštva.

Visoka cena novca odvraćala je investicije od realne ekonomije, a zbog precenjene valute izvoz je bio nekompetitivan na stranim tržištima. Otuda i budžetski i trgovinski deficiti koji su pogoršali stanje sa spoljnim dugom. Srbija je vremenom postala do te mere zavisna od zajmova da se, kada je 2008. godine s bankrotom „Liman bradersa" izvor stranog novca presušio, njena ekonomija bespovratno urušila.

Izbijanje krize primoralo je sve vlade sveta na intervencije u ekonomiji, kako bi sprečile da svetska finansijska kriza izazove krah bankarskog sistema i raspad svetske privrede. Dok su bilionima dolara besplatnog novca vlade punile džepove bankara, MMF se žurno bacio na zaštitu finansijskih institucija bogatog Severa. S dužničkim ekonomijama poput Srbije ugovoreni su takozvani „stend-baj aranžmani", kao i produženi kreditni uslovi, s ciljem sprečavanja njihovog bankrota i time nemogućnosti otplate kredita stranim bankama.

To je javni dug Srbije vinulo u nebesa - s 33.4% BDP-a u 2008. na 68% u 2014. godini, javni dug se gotovo udvostručio. Nagrada za saradnju s MMF-om pri ovom spasavanju - tehnički posmatrano, bankrotiranog - međunarodnog bankarskog sistema bila je ta da je naša dužnička kriza, kao i dužnička kriza ostatka evropske periferije, ušla u terminalnu fazu.

Nakon što su državne intervencije u prilog banaka dovele do ogromne međunarodne dužničke krize, MMF je, zajedno s EU, počeo da izdaje pozive na uvođenje „mera štednje". Kako bi se ovaj očigledan pokušaj primoravanja radničke klase da otplati dug banaka opravdao, MMF je počeo da tvrdi da je krizu zapravo izazvala prevelika javna potrošnja. Veliko otvaranje tržišnoj anarhiji, koje je isprva i izazvalo krizu, naprasno je postalo njeno rešenje.

Mere štednje s jedne strane pritiskaju radničku klasu da otplaćuje dug, dok s druge i same dovode do njegovog povećanja, jer vode smanjenju potrošnje, a samim tim i privrednog rasta. Stagnantni rast je usled toga prerastao u dvostruku recesiju i pogoršao dužničku krizu, pogotovo u evrozoni i na Balkanu. Srbija se krajem 2014. godine, nakon 2009. i 2012, po treći put našla u recesiji.

Posmatrano iz marksističke perspektive, koren ove protivrečnosti leži u tome što iste one mere koje sprečavaju trenutni kolaps finansijskog sistema, ujedno sprečavaju i likvidaciju neefikasnih kapitala i, samim tim, sprečavaju pad cene proizvodnje i investicija i obnavljanje profitne stope. Šta to znači?

Marks je tvrdio da proces međusobnog takmičenja pri proizvodnji robe za tržište, u cilju sticanja profita, primorava kapital da iznova investira u nove tehnologije kako bi smanjenjem cena ostvario dodatni profit u odnosu na konkurenciju. Ovaj proces takmičenja ih, međutim, sve primorava da se ponašaju na sličan način i da radnu snagu, koja zapravo stvara svu vrednost, zamenjuju tehnologijom - na taj način dovodeći do strukturne tendencije ka padu profitne stope i do ekonomske krize.

Današnja ekonomska kriza posledica je dugoročnog pada profitnih stopa u razvijenim kapitalističkim zemljama. To je dovelo do toga da su ogromne količine neiskorišćenog kapitala ostale zaglavljene na finansijskim tržištima, a do međunarodnih bumova dovodile su finansijske špekulacije. Iz perspektive radne teorije vrednosti, bum se u najvećoj meri zasnivao na „fiktivnim profitima", tj. na profitima koji ne potiču od investicija u produktivnu eksploataciju radne snage, već od špekulisanja o nekim budućim vrednostima radne snage izraženim kroz kredite i dugovanja. Krah koji je usledio ukazao je na raskorak između stvarne profitne stope i novčano izraženog polaganja prava na napumpane fiktivne vrednosti (isprva u vidu derivativa baziranih na hipotekama u SAD).

Marks pokazuje da kriza uništavanjem slabijih kapitala smanjuje cenu proizvodnje i investicija, što vodi ponovnom porastu profitne stope i uspostavljanju novog ciklusa akumulacije. Međutim, kako su se kapitali vremenom ukrupnjavali šireći se planetom, cena njihove propasti postala je katastrofalna recesija (ono što nazivamo too big to fail - preveliki da bi propali). Upravo zbog toga kapitalisti danas zahtevaju državnu intervenciju, da bi se sprečio kolaps svetskog finansijskog sistema.

Sada i dugotrajna depresija zvuči bolje od toga da se tržištima prepusti da se sama „pročiste". Zato „mere štednje" postaju neophodan metod primoravanja vlada, kompanija i potrošača da otplaćuju njihova dugovanja bankama. Uz to, one proizilaze i iz potrebe za smanjenjem troškova kapitala - pre svega cena nadnica, ali i poreza i kamatnih troškova - kao i potrebe za slabljenjem radničkog pokreta čime se olakšava gomilanje profita.

Ipak, ovakva usluga kapitalu niti može, niti je, na kraju krajeva, uspela da povrati profitabilnost - zbog toga što je glavni cilj „mera štednje" usmeren na realizaciju fiktivnih vrednosti, odnosno na otplaćivanje bankarskih dugova zasnovanih na tvrdnjama o budućim iznosima vrednosti, što sprečava otklanjanje neprofitabilnog kapitala i uspostavljanje novog investicionog ciklusa.

Upravo zato Srbija, baš kao i velike kapitalističke države, oscilira između depresije i finansijske krize i, samim tim, između ciklusa štednje i javnih zajmova kako bi sprečila da se recesija otrgne kontroli i pretvori se u novi finansijski krah.

Ovo je ujedno i razlog zašto je Srbija sada ponovo bila prisiljena da se okrene MMF-u sa molbom za pozajmicom od milijardu evra, kako bi sprečila bankrot pod teretom spoljnog duga - i to nakon izdavanja evroobveznica 2011, 2012. i početkom 2013. godine, kao i dolarskih obveznica 2012. godine, tj. pozajmica od stranih banaka; kao i posle pozajmljivanja milijardu dolara od Ujedinjenih Arapskih Emirata 2013. godine na period od deset godina sa kamatnom stopom od 2% i 500 miliona evra od naše „bratske" Rusije po liboru (šestomesečnoj rati London Interbanke) od plus 3.5%.

Na osnovu toga tvrdimo da najavljene reforme neće razrešiti dužničku krizu. Prošlogodišnji porezi na veće zarade unutar javnog sektora, povećanja PDV-a na osnovne robe široke potrošnje, kao i rezanje subvencija u javnom sektoru povećali su vladine prihode na papiru, ali su smanjili stopu ekonomskog rasta i time realne prihode. Tako se prve godine Vučićevih „mera štednje" budžetski deficit povećao sa -6.5% na -8%. Neizbežno, vlada će se okrenuti dodatnom gomilanju dugova, ne bi li finansirala postojeća dugovanja.

Zato je javni dug izmakao kontroli, uprkos rastu BDP-a od 2.5% u 2013. godini, skokom sa 61.8% na 68% BDP-a. Fiskalni savet je ovog meseca izašao sa izveštajem da će štednja morati da se nastavi i narednih godina, te da bi do prvog smanjenja udela javnog duga u BDP-u moglo da dođe tek negde 2018. godine - kada javni dug dostigne čak 83% BDP-a. Čak iako smanjenje penzija i plata u javnom sektoru i subvencija, popravi fiskalno stanje, ove mere neće rešiti ključni problem - činjenicu da zavisnost od stranog kapitala uništava privredu.

Svake godine država treba da obezbedi oko šest milijardi dolara za servisiranje spoljnog duga. Osim toga, u naredne dve-tri godine za tu namenu moraće da izdvaja sve više sredstava jer će na naplatu stići i krediti koje do sada nismo isplaćivali. Tako, na primer, 2017. godine na naplatu stižu petogodišnje dolarske obveznice u ukupnom iznosu od 750 miliona dolara. Problem je i to što država još uvek ima obavezu prema starim deviznim štedišama od oko 1.3 milijarde evra, koje mora da isplati 2015. i 2016. godine.

Na osnovu podataka MMF-a za 2012. godinu, možemo da napravimo proračun da se realni teret duga, odnos između godišnjih isplata glavnice i kamata i državnih prihoda, 2014. godine popeo na neverovatnih i neodrživih 38% godišnjih prihoda. Prema podacima MMF-a, ukupni odnos javnog duga prema prihodovanjima javnog sektora iste godine dostigao je podjednako neverovatnih 148.3%. Od tada je ovaj teret nastavio da raste u korak sa stagnantnim ili opadajućim prihodima i rastućim troškovima otplate dugova. Zato je vladin cilj „reprogramiranje duga" - u pokušaju da se omogući podizanje jeftinijih pozajmica zarad isplata skupljih dugovanja.

Prema Branku Drčeliću, direktoru Uprave za javni dug, kada krajem 2017. godine na naplatu stignu te dolarske obveznice one će verovatno biti reemitovane, odnosno emitovaće se nove obveznice koje će zameniti stare. Jedini način da se dugovi otplate je još dublje zapadanje u dugove.

Zato štednja ne samo da neće ispuniti fiskalne ciljeve koje je vlada zacrtala, već po samoj definiciji ne može promeniti činjenicu da je Srbija - već bankrotirala.

Prava funkcija mera štednje je odbrana vrednosti dinara. U skladu s neoliberalnim „vašingtonskim konsenzusom", makroekonomska politika trebalo bi da kontroliše ponudu novca i reguliše inflaciju s ciljem „stabilizacije cena". Mehanizam kojim je ovo trebalo da se postigne naziva se „monetarno sidro", što je neka vrsta fiksnog deviznog kursa. Sidro može da daje rezultate jedino ako se vodi striktna monetarna politika zasnovana na visokim kamatnim stopama.

Prava funkcija ove monetarne politike nije cenovna stabilnost, već „usidravanje" dužničke ekonomije - tj. sprečavanje deprecijacije nacionalne valute kako bi se održao tok otplate dugova i smanjila cena uvoznih proizvoda.[ii] Dinar je tokom krize u odnosu na strane valute devalvirao za nekih 40%, što je - imajući u vidu da je 80% duga vezano za evro - jedan od glavnih uzroka eksplozije duga. Devalvacija dinara izazvala je inflatorni pritisak koji je uzvratno dodatno opteretio vrednost dinara.

Budući da je održavanje toka otplate dugova primarna dužnost svake srbijanske vlade, monetarna politika morala se dodatno pritegnuti: 2012. godine kamatne stope porasle su za 2.25%; iz novčane ponude otklonjen je višak novca u iznosu od 43 milijarde dinara; izdato je nekoliko evroobveznica koje su privukle velike prilive u domaće fondove za posredno obezbeđenje dinara; NBS je intervenisala na deviznim tržištima kako bi ojačala dinar. Ove mere su zaustavile žestoke pritiske koji su prouzrokovali pad dinara od septembra 2012, ali su ujedno neizbežno dovele do smanjenja ponude domaćih kredita privatnom sektoru i dramatične deflacije cena, što je ekonomiju bacilo nazad u recesiju. Recesija je zatim prisilila vladu da se još jednom uzajmi na finansijskim tržištima ne bi li odbranila vrednost dinara i mogla da otplaćuje dugovanja.

Iz perspektive teorije vrednosti, odbrana vrednosti novca (duga) odvija se nauštrb uništenja roba (uključujući tu i radnu snagu). Šta pod tim podrazumevamo? Politička ekonomija fiktivnog rasta, tj. potraživanja zasnovanih na proračunima buduće vrednosti, visokim kamatnim stopama i precenjenoj valuti (prema MMF-u, dinar je još uvek precenjen za oko 20%) izmiče tlo realnoj ekonomiji. Kao posledicu imamo strukturalni trgovinski deficit i deficit platnog bilansa, što se pokazuje kroz stalni odliv kapitala u međunarodne banke. Odbrana vrednosti novca, poput one koju proklamuje režim Fiskalnog pakta evrozone, smanjuje potražnju, a samim tim i cene, povećava nezaposlenost i gura ekonomiju u recesiju, dok istovremeno gomila sve veća dugovanja u vrtlogu koji nas vuče pravo u pakao.

Sličnost sa monetarnim i fiskalnim režimom evrozone nije nikakva slučajnost, budući da je odbrana vrednosti novca ujedno i mehanizam monetarne konvergencije sa evrom. Od 2000. godine, monetarna konvergencija i evroizacija uništile su industriju i gurnule ekonomiju u dužničko ropstvo prema evropskim bankama. Odbrana deviznog kursa spram evra, kako bi se sprečio nekontrolisani bankrot, samo produbljava krizu. Situacija je slična onoj u kojoj se nalaze zemlje na periferiji, kao što je to Grčka, fiksnog režima kamatne stope evrozone. Indeksiranje ili precenjivanje valute sprečavaju spoljno prilagođavanje devaluacijom i nameću ono što se naziva „interna devaluacija", tj. otplaćivanje duga kroz sredstva produženih „mera štednje" i smanjivanja nadnica, čime se smanjuje potražnja a samim tim i sredstva potrebna za otplaćivanje duga. Drugim rečima, ovakva monetarna politika, u kombinaciji sa finansijskom liberalizacijom i privatizacijom odgovorna je za katastrofalnu integraciju u dužničku ekonomiju evrozone, zbog čega na snazi imamo evropske integracije pre formalnih evropskih integracija.

„Strukturalne reforme" predstavljaju se kao prelaz sa neefikasne državne potrošnje na efikasnu tržišnu alokaciju ulaganja i time kao put ka većoj zaposlenosti i rastu. Zapravo, predstojeća privatizacija 500 preduzeća javnog sektora - ako uopšte nađu kupca, što je prilično upitno - neće dovesti do investicaja u realnu ekonomiju, već će samo biti jedan od prihoda koje će progutati otplata dugova. Na ovaj način, kao u drugim zemljama periferije - Sloveniji, Hrvatskoj i Grčkoj - naši dugovi stranim bankama bivaju servisirani prodajom državnih monopola koji će zapravo u budućnosti predstavljati večnu rentu (profite) EU centrima, kao što je to bio slučaj sa NIS-om koji bio poklonjen Rusiji po godišnjoj renti sedam puta nižoj od regionalnog proseka, i koji u suštini predstavlja godišnju rentu ruskom kapitalu. Kao i tokom 2000-tih, privatizacija nastavlja da bude komponenta finansijalizacije, finansijskih tokova za sektore koji ne pridonose izvozu već uvozu (na primer, finansijske usluge i bankarstvo) i zato je samo karika u lancu dužničke ekonomije zasnovane na širenju kredita i duga. Ali od 2008-9 ovi tokovi su presušili, dok se strane bankarske pozajmice domaćim kompanijama i domaćinstvima zapravo povećavaju. Banke se s jedne strane povlače, tj. dolazi do odliva stranog kapitala iz filijala ka centralama, a s druge strane, one kupuju državne obveznice dok je ekonomija u kolapsu.

Preteći bankrot je živo blato Vučićevog režima. U isto vreme, uzimajući u obzir novi Hladni rat između EU-SAD i Rusije, Srbija kao država više nije sposobna da se koristi multilateralnom spoljnom politikom kako bi iznudila profite od svojih spoljnopolitičkih sponzora (pa i po pitanju Kosova). Putinova objava da se izgradnja gasovoda Južni tok otkazuje mnogo je više od ponižavajućeg ekonomskog udarca koji Srbiju ostavlja potpuno zavisnom o ruskim energetskim zalihama, ukoliko uzmemo u obzir poklanjanje NIS-a i Srbijagasa. Ovo znači da će Srbija biti primorana da se potčini ekonomskim i političkim pritiscima EU. Nemačka je već zapretila Srbiji da će stopirati pristupanje EU ukoliko Srbija ne podrži sankcije koje je EU nametnula Rusiji. Zauzvrat, ovo znači da vlada verovatno neće biti sposobna da se odupre diktatima EU i MMF-a u slučaju bankrota, kao što je to uspela Tadićeva vlada u pogledu povećanja plata i penzija u 2011-12. Izjave predsednika Nikolića da se Srbija suočava sa izborom između EU i Kosova znak su nastupajuće unutrašnje podele unutar vladajuće partije, polarizacije na pro-evropsko i pro-rusko krilo. Oba krila su, bez obzira na nesuglasice, saglasna povodom potrebe za dubljim neoliberalnim restrukturiranjem kako bi se otplatio spoljni dug.

U međuvremenu se suočavamo sa opštim napadom na radničku klasu koja će morati da plati za dugove banaka. Novi Zakon o radu time što odrešava ruke poslodavcima da zapošljavaju i otpuštaju po volji, kao i gušenjem sindikata ograničavanjem prava na štrajk, dizajniran je tako da udovolji stranim investitorima. Uslovljavanje primanja socijalne pomoći neplaćenim radom za lokalnu zajednicu stigmatizovaće one koji primaju socijalnu pomoć i učiniti one koji nemaju ništa drugo da prodaju do svoje radne snage dovoljno servilnima prema stranom kapitalu. Za ostatak nas tu je standardni neoliberalni ideološki sistem zavadi pa vladaj: podela na deprivilegovane i one koji zaslužuju posao, na radnike u javnom sektoru i radnike u privatnom sektoru, na nezaposlene mlade i penzionere.

Ukoliko želi da se suprotstavi ovakvoj politici, levica u Srbiji mora da pozove na širok borbeni front protiv mera štednje koji bi ujedinio sindikate, feminističke kolektive, studentske aktiviste/kinje i udruženja penzionera i seljaka. Već sama sveobuhvatnost neoliberalne ofanzive stvara osnovu za široko, ali i radikalno jedinstvo: ograničavanje prava na štrajk, prava zaposlenih, penzija i napad na životni standard celokupne radničke klase kroz povećanje PDV-a. Ovakva kampanja biće uspešna jedino ukoliko se suprotstavi veoma raširenoj klimi straha i nesigurnosti, ukoliko stane na put sve popularnijem uverenju da su određene reforme, bez obzira na to što su nepoštene, ujedno i nezaobilazne jer „ne možemo trošiti novac koji nemamo".

Nije li ovo bio problem nedavnih nekoordisanih štrajkova slabo plaćenih nastavnika, zdravstvenih radnika i zaposlenih u lokalnim vlastima u oblasti stambenih službi i transporta? Oni nisu napali vladino insistiranje za antisocijalnim „merama štednje", već su samo tražili da od njih budu izuzeti. Drugim rečima, ne možemo samo apstraktno pozivati na otpor već se moramo boriti za solidarnost između svih sekcija radnog naroda. Da bismo to postigli moramo da ponudimo ubedljivu političku alternativu vladajućoj neoliberalnoj ideologiji. To znači da moramo pozivati na odbacivanje duga i nacionalizaciju banaka i industrije kao osnovu za investiranje u zapošljavanje, socijalne izdatke i životni standard.

Od suštinske je važnosti da se ozbiljno uhvatimo zadatka spajanja različitih aktivističkih grupa, budući da će kriza od sada pa nadalje samo rasti, a vladini zajmovi možda neće biti dovoljni da sledeće godine spreče bankrot. Pod ovim uslovima, „mere štednje" postajaće sve manje popularne. Podele unutar vladajuće klase neizbežno će se produbiti - ne samo kao odgovor na pritiske velikih sila, već i kao vid otpora klijentelističkih struktura SNS-a MMF-ovoj „reformi javnog sektora". Dakle, otvoriće se prostor koji će levica moći da iskoristi.

Ne uspemo li u tome, onda će to uraditi desnica putem ideološkog lanca izjednačavanja narodnog protivljenja merama štednje koje nameće EU i „ekonomskog patriotizma", „neutralnosti" i „građanskog nacionalizma". To možemo da vidimo na primeru odbrane „nacionalnog kapitala", klanjanjem pred Rusijom i odbijanjem Briselskog sporazuma. Nova desnica konvergira oko DSS-a i integriše neo- i proto-fašističke snage poput Dveri, dok Vođa (Šešelj) radi na tome da ponovo privuče delove SNS-a radikalima. Kako nas Makijaveli podseća: „Vreme ne može da čeka, dobrota nije dovoljna, sreća se menja, a zlonamernost ne pronalazi sebi poklone koji je zadovoljavaju".

Radikalna levica zato ima posebnu ulogu u širokoj koaliciji protiv „mera štednje": da insistira na tome da se kapitalistička kriza može razrešiti jedino socijalističkom alternativom, a da će snaga te alternative zavisiti od stvaranja radničke partije koja će ujediniti aktivistkinje i aktiviste angažovane u različitim borbama protiv neoliberalne ofanzive. Na svim snagama koje danas čine Levi samit Srbije stoji velika odgovornost formiranja leve političke alternative.

 

]]>
Fri, 27 Feb 2015 12:58:07 +0100 http://www.rex.b92.net/sr/U_fokusu/story/5519/Srbija+i+MMF%3A+Novih+milijardu+probl%E2%82%ACma+