|
Godisnji ciklus radionica |
Realizovano uz podrsku: |
|
Savremeni teatar - prostor otvorenog uma : Decentalizacija slobode misli - Pancevo 2002
Cilj ovog projekta je da odgovori na temu koja se tice demokratizacije misljenja i podizanja svesti o gradjanskom drustvu koristeci edukativne mogucnosti savremenog teatra. Potrebu za ovakvim projektom nametnuli su sami zivotni uslvi i oklnosti teke politicke i socijalne situacije u poslednjih deset godina. Kao mozda najvaznija i najteza zaostavstina iz proteklog razdoblja otavljena nam je nesloboda misli. Ovaj ciklus radionica predstalja opciju pomoci mladim ljudima u osvajanju slobodnog misljenja i izrazavanja sopstvenih stavova o svetu koji nas okruzuje putem jednog humanog pristupa radu u teatru u cijem su fokusu covek i njegovo iskustvo. Prvi korak ka otvorenom drutvu je otvoren um. Decentralizacija je proces koji se neumitno mora dogoditi, i obelezje je zrele demokratije. Medjutim, ne moze doci do decentralizacije iskljucivo voljom centrale, potrebna je visoka gradjanska svest i volja svih lokalnih zajednica ako ce se decentralizacija sprovesti temeljno i do kraja. U okviru ovog ciklusa odrzanee su tri radionice u Ateljeu mladih za polaznike od 17 do 25 godina. Svaka od radionica trajala je po dve nedelje i zavrsila se javnom prezentacijom rada. Pocetak prve radionice bio je 14. oktobra, a javna prezentacija poslednje radionice bila je 14. decembra. Radionice je vodio reditelj i glumac Plavog pozorita Nenad Colic. |
Delegacije Evropske komisije u SRJ |
|
Doma Omladine Pancevo |
|
|
|
![]() |
![]() |
|
Odrzane su tri radionice u Ateljeu mladih u Pancevu i prikazane tri prezentacije, na kojima su tridesetosam polaznika prikazali svoj rad za nesto vise od 500 posetilaca, sveukupno. Tematski svaka radionica imala je pored globalnog naslova: Savremeni teatar - prostor otvorenog uma, i specifican podnaslov. Idenditet, Komunikacija i Odgovornost, nazivi su svake od prezentacija. Na njima su prikazani materijali polaznika radionice. Za razliku od uobicajenog rukopisa radionica Plavog Pozorista, prezentacije su imale veoma otvorenu dramaturgiju, a Komunikacija je cak predstavljala svojevrsni eksperiment buduci da se kontakt odvijao neposredno izmedju ucesnika radionice i posetilaca. Na taj nacin, omoguceno je zaokruzeno pozorisno iskustvo za polaznike, kao i prilika da plasiraju svoja nova saznanja, dozivljaje i razmisljanja u vezi sa pitanjima koja su otvorili prolaskom kroz radionicu. Narocito su interesantni bili razgovori sa publikom posle svake prezentacije na kojima se moglo videti kako zustro Pancevacka publika reaguje. Izuzetno je bilo videti taj susret Panchevaca, koji su kroz ziv dijalog, podelili svoje utiske, svoje stavove i svoje misli, a zajednicki zakljucak bio je da je ovaj projekat i te kako bio potreban, te da nikoga nije ostavio ravnodusnim. |
|