|
Godisnji ciklus radionica |
Realizovano uz podrsku: |
|
Savremeni teatar - prostor otvorenog uma
Cilj ovog projekta je da odgovori na temu koja se tice demokratizacije misljenja i podizanja svesti o gradjanskom drustvu koristeci edukativne mogucnosti savremenog teatra. Potrebu za ovakvim projektom nametnuli su sami zivotni uslvi i oklnosti teke politicke i socijalne situacije u poslednjih deset godina. Kao mozda najvaznija i najteza zaostavstina iz proteklog razdoblja otavljena nam je nesloboda misli. Ovaj ciklus radionica predstalja opciju pomoci mladim ljudima u osvajanju slobodnog misljenja i izrazavanja sopstvenih stavova o svetu koji nas okruzuje putem jednog humanog pristupa radu u teatru u cijem su fokusu covek i njegovo iskustvo. Prvi korak ka otvorenom drutvu je otvoren um. U okviru ovog ciklusa odrzanee su tri radionice u Kulturnom centru Rex za mlade plaznike od 17 do 25 godina. Svaka od radionica trajala je po dve nedelje i zavrsila se javnom prezentacijom rada. Pocetak prve radionice bio je 10. decembra, a javna prezentacija poslednje radionice bila je 16. februara. Radionice je vodio reditelj i glumac Plavog pozorita Nenad Colic. |
Delegacije Evropske komisije u SRJ |
|
Kulturnog centra REX |
|
|
Radio-Televizije B92 |
![]() |
![]() |
| Odrzane su tri radionice u Kulturnom Centru REX i prikazane tri prezentacije, na kojima su cetrdeset i sest polaznika prikazali svoj rad za nesto vise od 500 posetilaca, sveukupno. Tematski svaka radionica imala je pored globalnog naslova: Savremeni teatar - prostor otvorenog uma, i specifican podnaslov. Diktatura, Revolucija i Demokratija, nazivi su svake od prezentacija. Na njima su prikazani materijali polaznika radionice umontirani u jednostavnu pricu sa prepoznatljivim rukopisom Plavog Pozorista. Na taj nacin, omoguceno je zaokruzeno pozorisno iskustvo za polaznike, kao i prilika da plasiraju svoja nova saznanja, dozivljaje i razmisljanja u vezi sa pitanjima koja su otvorili prolaskom kroz radionicu. Narocito su interesantni bili razgovori sa publikom posle svake prezentacije na kojima se moglo videti kako beogradska publika reaguje. Kroz ziv dijalog, ucesnici radionice podelili su svoje utiske, svoje stavove i svoje misli sa gledalistem, a zajednicki zakljucak bio je da je ovaj projekat i te kako bio potreban, te da nikoga nije ostavio ravnodusnim. | |