Projekat "Flux" predstavlja i popularizuje savremenu umetnost, izlaganjem radova doma?ih i stranih umetnika u specifi?nim "suburbanim" okolnostima. Ovakvom prezentacijom (ili distribucijom) umetni?kih radova, teži se interakciji savremene umetni?ke prakse, i publike iz sredina u kojima skoro da ne postoje kulturni programi. Akcije su usmerene kako na ublažavanje loših strana centralizacije kulturne ponude tako i probijanje kulturoloških i komunikacijskih barijera koje izoluju stanovnike predgra?a od gradskog jezgra.

  1. Although The University billed itself as “a leader on the forefront of Informatio
  2. Technology,” it was neither a leader nor anywhere near the forefront. At least, not any more. Its “next generation” hardware
 

Drugi link




Upošljenici, pa i kada su sasvim mladi, upadaju u rutinsko reprodukovanje program koji su osmišljeni i koncipirani pre više decenija, ne trudeći se da realno ili kritički reflektuju trenutno političko, društveno, socijalno, okruženje i bivajući nezainteresovani za razne forme kreativnog, stvaralačkog i pre svega ( po meni ) experimentalnog delovanja. Naša savremena kultura i sama umetnost je … …, ona se više ne bavi običnim ljudima. njihovim životima, već pokušava da bez ikakvog prilagođavanja preživi u vremenu tranzicije.

Moja ideja i namera je da u datoj situaciji ponudim lokalnoj sceni i svim zainteresovanim učesnicima, jedan programski okvir kroz koji će progovoriti o svojim nadanjima i strahovanjima, svojoj svakodnevici i svom okruženju. Moj projekat bi se odvijao u jednoj tradicionalnoj formi, ali kroz suštinski inovativan i eksperimentalan koncept i sadržaj.

U toku sledeće godine, organizovao bih, na više mesta u gradu i okolini, radionice-sesije zajedničkog crtanja, koje bi vodili najtajanstveniji lokalni umetnic - likovi koji su danju učitelji ili ribolovci a uveče filozofi i boemi. Radionice bi bile eksperimentalne po tome što bi kombinovale više nivoa poznavanja crtačke veštine, rada sa raznim tehnikama (od olovke do savremenih softvera) i, što je i najvažnije, diskusije rađenog i urađenog, diskusije kroz koje bi se odvijlo više vrsta razmene:
- interkulturni dijalog između generacija koje su odrasle u SFRJ i onih koje odrastaju u Srbiji.
- neformalno obrazovanje polaznika o crtačkim tehnikama i samom filozofskoj matrici crteža (osmišljavanje i produkcija prostora, pravila i ne-pravila figuracije, zagonetke apstraktnog itd).
- socijalizacija učesnika i samog stvaralaštva, kroz diskusije, razmenu mišljenja i veštine

Ono što ja smatram pod interkulturalnim dijalogom nije, kamp ( radionica, seminar, predavanje...) gde se skupe ljudi iz par zemalja, i oni onda pričajuuuuu, jeste to jedna vrsta interkulturalnog dijaloga, ali za nas u Srbiji je mnogo bitniji i nama potrebniji interkulturalni dijalog koji se odvija na nivou ”otac-sin” ili “majka -kćerka” ili ti “deda-unuk” zato što nam je potrebna ta interkulturalna razmena, razgovor, komunikaciija, preispitivanje stavova, da bi popunili generacijske jazove koji su jedan od glavnih i najvećih problema u Srbiji.

Predavači, voditelji radionica, medijatori... ili kao ih već nazovemo, iza sebe imaju godine iskustva u radu pre svega sa decom, godine iskustva u životu, i puno više iskustva u zajedničkom radu i dijalozima, pošto mnogo više od nas mlađih žive i komuniciraju sa okolinom i nisu dozvolili da ih okolina menja već oni menjaju okolinu.

Želimo da neprekidno pitamo ko su kreatori umetničke scene ne u samo u Srbiji nego i na lokalu, da li je to i kakva je ta umetnost što se nama plasira, da li postoje alternative za proširenje trenutne umetničke produkcije itd. To su samo neka pitanja na koje ćemo tražiti odgovore tokom ovog projekta. Ti odgovori neće biti dobjeni od radnika u kulturi, ljudi koji se profesionalno bave umetnošću, već od običnih ljudi, koji svako jutro ustaju i svako ide na svoj posao (oni koji ga imaju) i posle posla, sa prijateljima ili sa porodicama ili sa devojkom ili momkom, pa odmor, pa spavanje pa posao ponovo, e to su ljudi koji nam trebaju dati odgovore na pitanja, šta je umetnost danas šta oni očekuju od nje i šta su spremni da daju za nju.
Radionice (planirano je 10) crtanja daće osnovne smernice šta, kako, zašto, ta slika ljudi koji zajedno rade i diskutuju (u tajnosti) treba ili ne treba da liči na sliku koja nam je ponuđena kao slika umetnik – galerija – publika.

 

 

User login